Zašto su ljudi danas uzasno ljubomorni jedni na druge i zasto su opsjednuti tuđim životima, uspjesima i padovima?
Ljubomora je danas glavni nacionalni sport.
Nekada su ljudi zavidjeli tiho. Danas se to radi javno, uz osmijeh i lazne aplauze.
Ako ti ide dobro, sumnjiv si.
Ako ti ide loše, “znao sam”.
Dobrodošli u moderno društvo gdje je tuđi uspjeh lična uvreda, a vlastita stagnacija krivica sistema, države, horoskopa i retrogradnog Merkura.
Ljubomora više nije osjećaj. Ona je postala stil života. Sistem vrijednosti danas je naopako, ali estetski lijepo upakovan.
Danas se ne pita:
Je li neko dobar čovjek, nego koliko pratioca ima?
Ne pita se:
Kako je neko došao do uspjeha, nego zašto ja nisam?
Vrijednosti su se prepakovale u sjajan celofan:
Skromnost je slabost. Empatija je naivnost.
Znanje je dosadno. Bahatost je samopouzdanje.
A poštenje, pa to je već
Ako nisi bezobrazan, nisi “jak”.
Ako ne gaziš druge, očigledno ne znaš “igrati igru”.
Društvene mreže su fabrika poređenja i frustracija. Instagram, Facebook i ostala digitalna ogledala pokazuju samo jedno lice stvarnosti. Ono filtrirano.
Tamo svi rade ono što vole, putuju non-stop, jedu savršene obroke, imaju savršene partnere i nikad, ali bas nikad, nemaju loš dan
A ti sjediš kući, gledaš u plafon i pitaš se:
“Šta nije u redu sa mnom?”
Ljubomora se ne rađa zato što ljudi imaju više, već zato što stalno gledamo tuđe highlight-ove, a živimo svoj zivot behind the scenes.
Zašto nam smeta tuđa sreća?
Jer nas podsjeća na ono što sami nismo riješili.
Lakše je reći: “Sigurno je imao vezu, ma to je fejk ili ko zna šta je radio da dođe tu”, nego priznati da se bojimo rizika, da nam fali disciplina ili da smo jednostavno umorni.
U društvu gdje se ne uči kako da se nosimo s emocijama, ljubomora postaje odbrambeni mehanizam.
Najvece zlo naseg vremena je da se danas više cijeni privid nego suština.
Ako si glasan, u pravu si. Ako si bezobrazan, snažan si. Ako si sebičan, pametan si.
Ako si tih, normalan i radiš na sebi pa: “Sta ti uopšte radiš?”
Vrijednosti su postale fastfood verzija morala: brzo, masno i bez nutritivne vrijednosti.
Ima li izlaza ili samo još jedan status?
Ima. Ali nije viralan.
Izlaz je u tome da ne mjerimo život tuđim metrom. Da ne mrzimo ono što još nismo postali. Da prestanemo sabotirati jedni druge samo da bismo se osjećali manje loše jer društvo u kojem se tuđi pad slavi, a tuđi uspjeh osporava, nije društvo koje ide naprijed, već ono koje stoji i gleda ko će prvi pasti.
Za kraj malo bez filtera:
Ljubomora nije dokaz da si loša osoba.
Ali jeste znak da nešto u tebi traži pažnju.
A izvrnut sistem vrijednosti se ne popravlja velikim parolama, već malim ličnim korekcijama koje podrazumijevaju manje poređenja, više smisla, manje zavisti, više rada,
manje gledanja tuđeg dvorišta, više sređivanja svog.
