Ti si to napisao, ti si to poslao. Ostalo ne ovisi o tebi.
Smirenost je putovanje bez žurbe.
To je gledanje kroz prozor bez brojanja stanica, bez pitanja kada ćeš stići.
Smirenost je kava koja čeka da bude popijena.
Ne bježi, ne inzistira. Čeka te, topla, kao što to čine lijepe stvari.
Smirenost je zagrljaj koji traje duže nego što je potrebno.
I na kraju shvatiš da je bilo potrebno upravo to dodatno vrijeme.
Smirenost je dan bez obavijesti.
Bez zvučnih signala, bez trzaja, samo zvuk tvojih koraka koji idu tko zna kamo.
Smirenost je kap koja razjeda kamen.
Nigdje joj se ne žuri, ne galami, ali uvijek pobjeđuje.
Smirenost je kada gledaš u more, a ono ti uzvrati pogled. I razumijete se, a da ništa ne kažete.
Smirenost je otpuštanje stvari koje su pretijesne.
Čak i tijesne cipele, čak i neugodne veze, čak i ta teška misao.
Smirenost je znati kako reći sebi “razmislit ću o tomu sutra” bez osjećaja krivnje.
Jer sutra je lijep dan, čak i ako to još ne znaš.
Smirenost je glas onih koji znaju čekati.
Ne povisuje ton, ne nervira se. Pogodi te poput daha i promijeni ti dan.
Smirenost je kad prestaneš žuriti u zagrljaj.
I ostaješ unutra dok se ne otopiš, dok ne postaneš dio tog drugog srca.
Smirenost je umijeće ne pokvariti pravi trenutak pogrešnom žurbom.
Kao prerano dan poljubac, kao neostvareni san.
Smirenost je svijest da sunce uvijek izlazi. Čak i nakon duge noći, čak i ako ga ne vidiš, ono je tu.
Smirenost je hodanje bez cilja.
Jer ponekad ne moraš stići, samo moraš otići.
Smirenost je knjiga koja se čita polako.
Stranicu po stranicu, a pogled se gubi u zarezima.
Smirenost je spoznaja da je pravi put onaj na kojem se osjećaš lako.
A ako je previše težak, možda ideš krivim putem.
Smirenost je hrabrost reći “ne danas”.
I ne moraš objašnjavati zašto.
Smirenost je povjerenje.
U sebe, u vrijeme, u to da se na kraju sve vrati. Čak i mir, čak i sebe.
Andrew Faber
