Postoje bolesti koje medicina još nije klasificirala. Jedna od njih je hronični sindrom nadređenog koji ne zna, ali zna da je nadređen. Etiologija je nepoznata. Terapija simptomatska. Prognoza zavisi od vaše sposobnosti da šutite dok vam se duša ne pretvori u medicinski otpad kategorije B.
Prvi simptom takvog šefa je apsolutna sigurnost u vlastitu nesigurnost. On ne zna, ali zna da vi ne trebate znati više od njega. Ako slučajno znate, to je već početak vašeg profesionalnog kraja. U njegovom svijetu znanje je opasno, jer znanje postavlja pitanja, a pitanja ugrožavaju hijerarhiju izgrađenu na klimavim nogama ega i tuđih zasluga.
Drugi simptom je selektivna vidljivost. Vaš rad je nevidljiv. Vaše dežure su nevidljive. Vaše iscrpljene oči u tri ujutro su nevidljive, ali njegova rečenica izgovorena pred nadređenijim nadređenim, preuzeta iz vašeg jučerašnjeg objašnjenja, odjednom postaje briljantna misao. On ne krade ideje. On ih administrativno usvaja i pripisuje zasluge sebi.
Treći simptom je evolucijski instinkt preživljavanja kroz poltronstvo. On ne ide uz vjetar. On ide uz čizmu. Njegov prirodni habitat je blizina autoriteta, gdje klima glavom sa preciznošću metronoma. Njegovo “Da, naravno” ima više varijacija nego EKG aritmije.
Kako preživjeti?
Prvo, naučite umjetnost neutralnog izraza lica. To je lice koje ne odaje misao. Ni sarkazam. Ni očaj. Ni želju da objasnite nešto što je već tri puta pogrešno interpretirano. To je lice profesionalnog preživljavanja.
Drugo, govorite manje nego što znate. U takvom ekosistemu znanje je kao svjetlo, privlači insekte i uznemirava one koji su navikli na mrak.
Treće, razvijte unutrašnji humor, jer kada vam šef objašnjava ono što ste vi njega naučili prije šest mjeseci, jedina alternativa smijehu je egzistencijalna kriza.
Četvrto i najvaznije, zapamtite on je privremen. Sistem je spor, ali vrijeme je precizno. Karijere izgrađene na praznini imaju rok trajanja. Znanje nema.
I na kraju, najvažnije pravilo: ne dopustite da vas uvjeri da je njegova granica i vaša granica, jer najveća iluzija lošeg šefa nije da on zna, nego da vi ne znate da možete dalje bez njega.
On vlada prostorijom, ali vi vladate znanjem.
A istorija medicine nikada nije pamtila poltrone. Samo one koji su preživjeli uprkos njima.
