Uradili ste urinokulturu. Na nalazu piše Escherichia coli, pored nje broj bakterijskih kolonija, a ispod uredno složen antibiogram. Već birate antibiotik na koji je bakterija „osjetljiva“.

Prije nego što pogledamo antibiogram, treba postaviti važnije pitanje: zašto je urinokultura uopće urađena i imate li simptome urinarne infekcije?

Pozitivna urinokultura nije automatski isto što i bolest koju treba liječiti. Bakterije mogu biti prisutne u mokraći osobe koja nema peckanje pri mokrenju, učestalo mokrenje, bol niti druge simptome infekcije. To se naziva asimptomatska bakteriurija.

Kako bakterija može biti prisutna, a da ne izaziva bolest?

Laboratorijski nalaz govori da je bakterija porasla iz uzorka urina. Ne govori sam za sebe da je upravo ta bakterija uzrok tegoba, niti da će njeno uklanjanje antibiotikom pomoći pacijentu.

Kod nekih osoba bakterije se mogu zadržavati u mokraćnim putevima bez izazivanja simptomatske infekcije. To se češće viđa kod starijih osoba, osoba s dijabetesom, onih koje imaju poremećaj pražnjenja mokraćne bešike ili urinarni kateter.

Zato se nalaz uvijek tumači zajedno sa simptomima i razlogom zbog kojeg je analiza tražena. Čak ni podatak da je u urinokulturi porastao „veliki broj bakterija“ ne znači da svaka osoba mora dobiti antibiotik.

„Ali imam leukocite u urinu“

Ni prisustvo leukocita u urinu, odnosno piurija, samo po sebi ne dokazuje simptomatsku urinarnu infekciju. Leukociti se mogu naći i uz asimptomatsku bakteriuriju. Ako osoba nema simptome, kombinacija „bakterije plus leukociti“ još uvijek nije dovoljan razlog da se automatski propiše terapija.

Slično važi i za zamućen urin ili neugodan miris mokraće. Oni mogu biti razlog da se razmotri unos tečnosti, lijekovi i druge okolnosti, ali se na osnovu samog izgleda ili mirisa urina ne može postaviti dijagnoza infekcije koja zahtijeva antibiotik.

Šta se smatra simptomima urinarne infekcije?

Kod infekcije mokraćne bešike mogu se javiti peckanje ili bol pri mokrenju, novonastalo učestalo mokrenje, jak nagon za mokrenjem te bol ili nelagoda u donjem dijelu trbuha.

Ako se pojave temperatura, tresavica, bol u slabinama, povraćanje ili izrazito loše opće stanje, potrebna je brža medicinska procjena. Tada treba razmotriti infekciju bubrega ili drugo ozbiljnije stanje.

Važno je razlikovati novi simptom od tegobe koju osoba ima mjesecima ili godinama. Naprimjer, često mokrenje može imati više uzroka. Pozitivna urinokultura ne dokazuje automatski da je uzrok dugotrajnih tegoba upravo bakterija pronađena tog dana.

Kod osoba s kateterom, povredom kičmene moždine ili drugim posebnim okolnostima simptomi mogu biti drugačiji, pa je procjena individualna.

Zašto ne bismo „za svaki slučaj“ popili antibiotik?

Izraz „za svaki slučaj“ zvuči oprezno, ali antibiotik nije bezazlen lijek. Može izazvati mučninu, proljev, alergijsku reakciju i druge neželjene efekte. Nepotrebna upotreba doprinosi i razvoju otpornosti bakterija na antibiotike.

Najvažnije je to što kod većine osoba s asimptomatskom bakteriurijom liječenje ne donosi očekivanu korist. Ne sprečava pouzdano buduće simptomatske infekcije samo zato što je trenutni nalaz postao negativan. Bakterija se kasnije može ponovo pojaviti, a ponavljanje antibiotika može stvoriti dodatne probleme.

Zbog toga stručne smjernice ne preporučuju rutinsko traženje i liječenje asimptomatske bakteriurije kod većine zdravih žena koje nisu trudne, starijih osoba, osoba s dijabetesom ili pacijenata s urinarnim kateterom.

Kada se bakterije u urinu ipak liječe bez simptoma?

Postoje dvije naročito važne situacije.

Trudnoća. Kod trudnica se asimptomatska bakteriurija traži i liječi prema preporukama ljekara koji vodi trudnoću. U ovoj situaciji rizici nisu isti kao kod žene koja nije trudna.

Određeni invazivni urološki zahvati. Ako je planiran zahvat koji ulazi u mokraćne puteve i može povrijediti njihovu sluznicu, ljekar može tražiti urinokulturu i, ako je potrebno, odrediti ciljanu terapiju prije zahvata.

To ne znači da svaka operacija zahtijeva „sterilan urin“. Vrsta zahvata je bitna. Zato odluku o pregledu i liječenju treba vezati za konkretan planirani postupak.

A šta ako je u pitanju starija osoba koja je zbunjena?

Kod starijih osoba pozitivan urinokulturni nalaz je čest, pa postoji iskušenje da se svaka nova zbunjenost ili pad odmah pripišu urinarnoj infekciji. Međutim, zbunjenost može imati mnogo uzroka: dehidraciju, lijekove, metabolički poremećaj, bol ili neku drugu infekciju.

Ako nema urinarnih simptoma niti sistemskih znakova infekcije, pozitivan nalaz urina nije dovoljan da se zaključi kako je pronađen uzrok zbunjenosti. Takvoj osobi je potrebna klinička procjena, a ne automatski antibiotik. Ako je prisutna temperatura, nestabilan krvni pritisak ili sumnja na sepsu, procjena i postupanje moraju biti hitni.

Šta uraditi kada dobijete pozitivan nalaz?

Nemojte sami birati lijek prema antibiogramu. Ljekaru recite zbog čega je urinokultura urađena, imate li nove simptome, jeste li trudni i predstoji li vam urološki zahvat. Ti podaci mogu biti važniji od samog naziva bakterije na papiru.

Antibiogram pokazuje koji bi lijek mogao djelovati na bakteriju. Ne odgovara na pitanje treba li tu bakteriju uopće liječiti.

To je razlika između čitanja nalaza i liječenja pacijenta.

Napomena: Ovaj tekst je informativnog karaktera i ne zamjenjuje pregled ni individualni savjet ljekara.

Izvori: Infectious Diseases Society of America: smjernice za asimptomatsku bakteriuriju i European Association of Urology: smjernice za urološke infekcije.

Nasa preporuka: Pharmacom.ba