Jutarnja Radost: Mali Podsjetnici za Dušu
Danas nije običan dan. Ovo je dan koji još nikada nisam živjela. U tome je njegova ljepota. Dobila sam novu priliku da ga učinim nježnim, laganim i mojim.
Ne moram riješiti cijeli život danas. Dovoljno je da napravim jedan mali, ljubazan korak prema sebi. Da se zaustavim i obradujem sitnicama koje mi često promaknu: šoljici kafe, tihom jutru, poruci drage osobe, dobrom dahu. Sitnice nisu male. One nose dan.
Učim da ne moram biti savršena da bih bila vrijedna. I ovakva, sa svojim umorima, mislima i borbama, već sam dovoljno dobra. Kada osjetim težinu, podsjećam sebe da sam preživjela toliko teških dana. I ovaj će proći. Ja sam jača nego što moji strahovi žele priznati.
Zato danas biram nježne misli o sebi. Umjesto “moram”, biram “zaslužujem”. Radost ne mora biti vatromet; nekad je to tihi mir u grudima, trenutak bez žurbe, minut u kojem šapnem sebi: “Ovako je sasvim u redu.”
Nisam prošla kroz sve prethodne bitke da bih sada odustala od sebe. Danas ću uraditi nešto malo što je samo za moju dušu. Možda ću se i nasmiješiti bez posebnog razloga, jer osmijeh je mala pobuna protiv svega što me pritiskalo.
I najvažnije: čak i kada mislim da stojim u mjestu, rastem iznutra. Proces iscjeljenja i promjene često je tih, ali stvaran.
Neka ovaj dan bude lagan, miran i dovoljno dobar. A možda, uz malo nježnosti, postane i radostan.
