Zašto je đumbir korijen zlata vrijedan?

Đumbir je ljutkast, vrlo aromatičan začin. Ukiseljen se često servira uz suši, a s obzirom na njegova mnogobrojna ljekovita svojstva, preporučuje se u obliku toplog, zimskog napitka, koji pomaže u borbi protiv prehlade i gripa.

image

Đumbir je biljka iz porodice ljiljana, poreklom iz Kine, a njegova posebnost krije se u noti egzotičnosti i orijentalnosti, koja ga razdvaja od uobičajenih, mediteranskih začina. Izuzetno je aromatičan, jakog i oštrog ukusa i ugodnog mirisa, zahvaljujući eteričnom ulju i raznim mirisnim smolama. Obilno se koristi u kuhinjama Azije, gde njegovu važnost nadmašuje jedino so. Spada u najskuplje, najtraženije i komercijalno najviše korišćene aromatične biljke (osim bibera i paprike). Njegova cijena posljedica je veoma dugog procesa zrenja (pet do devet meseci).

dumbir

Korijen đumbira u količini od 100 grama ima energetsku vrijednost od 80 kcal, a mineralni sastav mu je vrlo raznolik – u značajnijim količinama sadrži kalijum, bakar, magnezijum i mangan. Od vitamina sadrži nešto vitamina C, vitamina B grupe, poput vitamina B6. Kao hrana i lijek koristi se već hiljadama godina, pa se tako u kineskim zapisima koji datiraju iz četvrtog veka p. n. e. navodi kao djelotvoran u lečenju mučnine, bola u stomaku, zubobolje, krvarenja i reumatizma. Za zdravlje i snagu uzimao ga je Konfučije, u srednjem veku evropski vladari su mu pripisivali razna afrodizijačka svojstva, a u 16. veku korišćen je kao prirodno sredstvo protiv kuge. U Indiji se žuti đumbir koristio u tradicionalnom ajurvedskom lečenju za poboljšanje probave, lečenje srčanih bolesti i zacjeljivanje rana.

Medicinska istraživanja ukazuju na to da je korijen đumbira djelotvoran kod mučnine i povraćanja uzrokovanih različitim stanjima i bolestima, pa tako žene u Kini tradicionalno jedu korijen đumbira za sprečavanje jutarnjih mučnina u prvim mjesecima trudnoće. Takođe je dokazano njegovo pozitivno dejstvo u poboljšanju probave, jer pospešuje proizvodnju sluzi, probavnih sokova i žuči.
Đumbir se koristi i kao pomoć kod sprečavanja nadimanja, a azijska medicina koristi ga za lečenje prehlade i olakšavanje disanja. Smatra se da pospešuje kontrakcije srca, sprečava formiranje krvnih ugrušaka, snižava nivo holesterola, deluje protivupalno, pa čak i stimulativno na imunološki sistem. Ako se uzima redovno, suzbija hronični umor, poboljšava pamćenje, a zbog stimulativnog svojstva ne bi ga trebalo uzimati  uveče prije spavanja jer može da izazove nesanicu.
Ipak, danas se u industriji manje koristi za proizvodnju lekova, ali je znatno zastupljen u proizvodnji alkoholnih pića, slatkiša i kozmetike.

Neprevaziđen u kuhinji
Ako imate mogućnost izbora, uvijek dajte prednost svježem nasuprot sušenom i đumbiru u prahu. Svjež đumbir najčešće se prodaje u specijalizovanim prodavnicama zdrave hrane. Prilikom kupovine izaberite čvrst i gladak plod jer to znači da je svjež, dok je dužina pokazatelj zrelosti. Zreli plodovi biće ljući i s više vlakana. Đumbir je na tržištu dostupan u dva oblika – mlad i zreo. Zreo đumbir, šire rasprostranjen, ima čvrstu kožu koja zahtijeva ljuštenje, dok mladi đumbir nije potrebno ljuštiti, ali se može kupiti samo na azijskim pijacama.
Umotan u papirnu salvetu i stavljen u plastičnu kesu, neoljušteni đumbir možete čuvati u frižideru do tri sedmice, a oljušten možete da zamrznute i koristite do šest mjeseci. Đumbir u prahu je dostupniji od svježeg, a možete ga kupiti u svakom većem supermarketu. Čuvajte ga u čvrsto zatvorenoj staklenoj bočici na hladnom, tamnom i suvom mestu. Ukoliko ga čuvate u frižideru, povećaćete mu trajnost na godinu dana.

Samo je istočna Azija iskoristila pun potencijal đumbira, pa ga, osim svježeg i sušenog, tamo možete naći konzervisanog u sirupu, ušećerenog i ukiseljenog koji se koristi u japanskoj kuhinji kao obavezni dodatak u pripremi sušija, a dolazi pod nazivom gari ili sushoga.
Njegova oštra, prodorna i pikantna aroma daje specifičan ukus jelima azijske kuhinje, posebno onim pripremljenim u voku. Za guljenje đumbira koristite nož za štedljivo guljenje, a zatim ga, prema potrebi, isjecite na ploške, štapiće (žilijen) ili ga narendajte.
Svež đumbir koristi se u pripremi kako slanih, tako i slatkih jela, dajući ljutu, ali i osvježavajuću aromu marinadama, prženim jelima, čorbama, karijima, žitaricama i svežem povrću. Svakako nov ukus daće plodovima mora, a teškim mesima, poput patke i svinjetine, smanjiće masnoću. Toplu i mirisnu notu daće poširanom voću, kompotima, tjestima za pripremu kolača i napicima.

Evo jednostavnih ideja za primenu đumbira:

Osvežite svoju omiljenu salatu novim salatnim prelivom od maslinovog ulja, tamari umaka, isjeckanog belog luka i narendanog đumbira.
Dodajte ga dinstanom povrću ili marinirajte tofu prije pečenja u marinadi od soja sosa, susamovog ulja, bijelog luka, narendanog đumbira i malo meda.
Dodajte nekoliko kriški đumbira prilikom kuvanja kompota, narendajte ga u nadjev za pečene jabuke ili u umućenu pavlaku, a u prahu ga dodajte u tijesto za mafine ili kod pripreme kolača sa sušenim voćem.

Zbog pozitivnog delovanja na zdravlje, posebno u podizanju imuniteta, đumbir je i čest sastojak napitaka. Dodajte ga svježe pripremljenom soku od odabranog povrća i voća, limunadi s dodatkom meda ili jednostavno prokuvajte nekoliko ploškica đumbira u vodi i dobićete tradicionalni čaj od đumbira. A tek kuhano vino s đumbirom!
Sušeni đumbir ne može da zamijeni svež. Najbolje ga je koristiti u pripremi biskvita, peciva i klasičnog pudinga.

Đumbir se u tropskoj Aziji uzgaja se već 3.000 godina, ali je njegovo tačno porijeklo nepoznato. Đumbir se koristio i na Bliskom istoku i u južnoj Evropi mnogo prije rimske epohe. Portugalci su ga donijeli u Afriku, a Španci odnijeli na Karibe. Krajem 16. vijeka, Španci su imali rastuću trgovinu đumbirom između Jamajke i kontinentalne Evrope. Jedan je od najstarijih neevropskih začina, posebno omiljen u Engleskoj, gde se još od srednjeg vijeka posluživao na stolu uz biber i so kao osnovni začin, a kasnije je gotovo svaki grad imao svoj Ginger street, tj. ulicu u kojoj se obično trgovalo začinima. Đumbir se najviše proizvodi u Indiji, gde se i potroši više od polovine u bezbroj specijaliteta. U velikim količinama se koristi i u drugim azijskim zemljama, zatim u arapskoj kuhinji, u Švedskoj, kao i u svim zemljama britanskog Komonvelta.

 

Press

Serbianorum.org

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *