“Ljudi ti nikad neće oprostiti radost.
Taj tvoj način kojim uz osmijeh ideš kroz život, to što i u ružnom uvijek nadješ nešto lijepo, to što s malo možeš napraviti puno više nego oni s puno. To što se ne obazireš na zavist, što svoje vrijeme trošiš sasvim drugačije od načina na koji oni svoje troše i sretan si s tim vremenom, što i u tom izopačenom svijetu uvijek znaš svojim rukama i glavom sebi zaraditi za život, to što ne moliš nikog i nikom se ne klanjaš.
To što voliš.
To što ti potpletu nogu, pa opet prije njih stigneš na cilj, a poslije ti njima ne potplićeš nogu, to što ne mariš, što nemaš vremena za njihove isprazne živote.
To što voliš, što neizmjerno voliš…
To što se baviš stvarima kojima se oni nikad ne bi bavili, pa stigneš na cilj na koji bi oni htjeli, ali ne znaju….To što si na težak način došao do svega, pa si upravo zbog tog težeg puta sretan, pa voliš taj svoj put i sebe i one oko sebe i život…Ljudi ti to nikad neće znati oprostiti.”
Nena Šahbazović
