Sindrom izgaranja u zdravstvu
Rad u zdravstvu je izuzetno težak zadatak. Profesionalci u ovom sektoru rade na očuvanju i poboljšanju zdravlja ljudi, što može biti vrlo stresno. Nažalost, danas je među zdravstvenim radnicima veoma velika učestalost sindroma izgaranja. O tome se vrlo malo govori.
Već 1943. Abraham Maslow stavio je zdravlje u temelj svojih piramida potreba, zajedno sa fiziološkim potrebama, poput spavanja, ishrane, disanja itd.
Stoga možemo reći da je zdravlje od vitalnog značaja za ljude. Stoga njegova odsutnost ili nedostatak percepcije izaziva stanje budnosti u subjektu, nedostatak sigurnosti, osjećaj prijetnje i mnogobrojne tjelesne simptome.
Doktor sa simptomima izgaranja
Šta uzrokuje sindrom izgaranja među zdravstvenim radnicima?
KORTIZOL: HORMON STRESA je glavni faktor.
Bolničko okruženje je prostor u kojem se događaju situacije visokog emocionalnog uticaja. I pacijenti i članovi obitelji mogu doživjeti snažne emocionalne senzacije u koje će zdravstveni radnici biti – ili bi mogli biti – uključeni. U tom smislu, studije koje analiziraju stres kod zdravstvenih radnika pokazuju da su to uglavnom sljedeći razlozi:
-Radno vrijeme je vrlo neregularno.
-Pomoć bolesnim pacijentima koji se u nekim situacijama suoče s kriznim trenucima.
-Osjećaji uzrokovani smrću
-Pitanja ljudi koji nisu zadovoljni dobivenim uslugama.
Nadalje, ako bismo pitali medicinsko osoblje, velika većina njih bi također navela slijedeće faktore:
-Saopštavanje loše vijesti ljudima koji su u osjetljivom fizičkom i emotivnom trenutku.
-(Pre)visoka očekivanja pacijenata od zdravstvenog i medicinskog osoblja.
-Radno preopterećenje.
-Nedostatak resursa za optimizaciju skrbi o pacijentima.
Ali to nije sve. Moramo spomenuti i međuljudske odnose koji su vrlo specifični za zdravstveno okruženje.
Najčešći i dobro poznati problemi su mogućnosti usklađivanja radnih zaduzenja i odnosa između članova osoblja. Uvijek neko ima osjecaj da radi mnogo vise.
Iz navedenih razloga, potrebno je oslanjati se na strategije koje ublažavaju stres koji otežava rad ljekara, medicinskih sestara i drugih zdravstvenih profesionalaca.
Sindrom izgaranja među zdravstvenim radnicima izaziva niz posljedica kao što su:
-Nezadovoljstvo na poslu.
-Loša radna atmosfera.
-Smanjen kvalitet rada
-Smanjena produktivnost
-Izostanak s posla
-Napuštanje profesije.
-Usvajanje pasivno-agresivnih obrazaca ponašanja prema pacijentima.
Za rješavanje ovih situacija imperativ je prihvatiti promjene u strategiji, radnim strukturama, metodologijama itd.
Zdravstvenih radnik također može razviti specifične vještine za smanjenje stresa na poslu.
Najvažnije vještine za smanjenje stresa na poslu:
Poboljšanje komunikacijskih vještina
Nedavna studija o izgaranju u zdravstvenim profesijama želi otkriti utjecaj komunikacijskih vještina na rad u zdravstvenom ustanovama.
Zaključci govore da profesionalci s boljim komunikacijskim vještinama trpe manje emocionalno preopterećenje. Također se osjećaju produktivnije na poslu i više su zadovoljni sobom.
Komunikacijske vještine nisu korisne samo za zdravstvene profesionalce, već također pozitivno djeluju na pacijenta. Komunikacija s pacijentom zapravo je temeljni dio pomoći. To se pripisuje sigurnosti pacijenta i na taj način poboljšava kvalitetu kliničke prakse.
Kvalitetniji terapijski odnos
Studije pokazuju da se poboljšanje kliničkih ishoda povećava, zajedno s poboljšanjem terapijskog odnosa. To se objašnjava sljedećim razlozima:
-Povećanje tačnosti dijagnoze, znajući pacijentove psihosocijalne varijable.
-Povećani placebo efekat.
-Veće pridržavanje savjeta i bolja saradnja s pacijentom u postupku liječenja.
-Realniji izbor nakon sudjelovanja pacijenta u odlučivanju.
Emocionalna inteligencija
Odnos između emocionalne inteligencije i profesionalnog stresa je negativan. Većina studija usredotočena na tu analizu je u sestrinskom području. Ipak, rezultati se mogu ekstrapolirati iz drugih područja zdravstva. Svako ukazuje na to da veća upotreba emocionalne inteligencije, odgovara manjem stresu i većoj prevenciji izgaranja.
Emocionalna inteligencija može se potaknuti razvijanjem emocionalne regulacije. To je zato što se s gledišta psihologije taj aspekt smatra osnovom emocionalne inteligencije. Tako ćemo kroz emocionalnu regulaciju moći kontrolirati i upravljati emocijama u stresnim situacijama.
Zaključno, ne negira se da su zdravstveni radnici često podvrgnuti stresnim situacijama. U mnogim slučajevima profesionalac ne može sam uticati na vanjske faktore; s druge strane, ono što se može učiniti s tim aspektom je raditi na onim unutarnjim varijablama koje također djeluju kao modulatori stresa.