“Kroz zivot sam naucio da u dobru shvatis neke stvari, dok u zlu shvatis sve. Da ovcu ne pojede vuk, nego coban kom najvise vjeruje. Da kada napokon naucis igrati sah vise ne mijesas konja i kralja. Da ne treba smirivati oluje, nego sebe dok oluja ne prode. Da treba imati svoje “ja”. Da djela govore glasnije nego rijeci. Da gluhima ni vika nista nista ne znaci, a onima koji te cuju sapat je miliji. Da je ruka koja ti se pruzi u nevolji vrijednija od svih koje te tapsu po ramenu kada nevolja prode. Da nista ne traje zauvijek. Da je svaka podmetnuta noga iskrenija nego lijepa rijec. Da svako zasluzuje drugu sansu, ali ne i stotu. Da sto puta naglas izgovorena neistina i dalje ostaje laz. Da ljude koji cine da se osjecas kao da malo vrijedis otjeras u pm. Da je najljepsi kompliment kada ti neko vjeruje. I da je tvoja duznost na ovom svijetu spasiti svoj san” .
