Neko može dobiti diplomu.
Može dobiti specijalizaciju.
Može dobiti radno mjesto.
Može dobiti funkciju.
Može dobiti titulu.
Može čak dobiti i aplauz onih koji su mu sve to omogućili, ali znanje se ne dobija dekretom.
Znanje se stiče godinama rada, učenjem, iskustvom, preispitivanjem sebe i spremnošću da priznaš kada nešto ne znaš.
Za to su potrebni dostojanstvo, čast, karakter i hrabrost. Prije nego što postaneš “stručnjak”, pardon ekspert koji objavljuje u “renomiranim” casopisima moraš postati čovjek.
To je, izgleda, jedina specijalizacija koju neki nikada nisu uspjeli završiti.
Poltronstvo može otvoriti vrata. Veze mogu otvoriti vrata. Politika može otvoriti vrata. Laktovi mogu otvoriti vrata.
Titula može stajati ispred imena, funkcija iza imena,
ali znanje mora biti u čovjeku.
Njega nažalost nema.
Ne može se namjestiti.
Ne može se naslijediti.
Ne može se dobiti preko veze.
I ne može se odglumiti baš dugo.
Jer vrijeme je vrlo neugodan kriticar.
Na kraju uvijek pokaže ko je stručnjak, a ko je samo dobro pozicioniran anonim(u)s.
I levat, sto je uglavnom jedva zavrsio faks pa se uclanio u stranku.
Jer samo stranka od glupana preko noci pravi vrle strucnjake.
Sto bi rek’o Edo Majka, Mater Vam Jeb…
