Da li ste se zaista probudili? (I zašto tada prestaje svaka osuda)
Koliko puta ste uhvatili sebe kako posmatrate svijet oko sebe i osjećate frustraciju? Gledate vijesti, skrolujete kroz društvene mreže ili prosto posmatrate ljude u gradskom prevozu i pomislite: „Kako vi ljudi ne vidite šta se dešava? Zašto ste tako nesvjesni?“
U svijetu ličnog razvoja riječ „buđenje“ postala je pravi trend. Svi težimo nekom višem stanju svijesti, čitamo knjige, meditiramo i radimo na sebi. Međutim, na tom putu krije se jedna velika, suptilna zamka ega, a to je duhovni ponos.
Upravo o tome govori čuveni pisac i duhovni učitelj Eckhart Tolle kada kaže:
„Kada se zaista probudite, nećete imati interesovanja da osuđujete one koji još uvek spavaju.“
Ove riječi pogađaju pravo u srž.
Zamka „duhovnog ega“
Kada počnemo da radimo na sebi, bilo da je to kroz jogu, psihoterapiju, meditaciju ili promjenu životnih navika prirodno je da osjetimo olakšanje. Vidimo svijet jasnije. Ipak, ego je nevjerovatno lukav. On jedva čeka da preuzme naš novi „prosvijetljeni“ status i pretvori ga u oružje za dokazivanje sopstvene vrijednosti.
Tada se javlja misao: „Ja sam bolji/pametniji/svjesniji jer ja sve’znam’, a oni ‘ne znaju’.“
Ako hvatate sebe kako sa visine posmatrate ljude koji se nerviraju oko nebitnih stvari, koji konzumiraju loš sadržaj ili žive u stalnoj drami, niste se probudili. Samo ste promijenili scenario u kojem vaš ego igra glavnu ulogu.
Šta znači „spavati“ (iz ugla svijesti)?
Ljudi koji „spavaju“ nisu loši, zli ili manje vrijedni.
Kod ljudi koji spavaju, kada covjekom potpuno upravljaju njegove emocije i reaktivni obrasci.
Osoba vjeruje u svaku misao koja joj padne na pamet. Sreća i mir zavise isključivo od spoljašnjih okolnosti.
Kada smo bili u tom stanju (a svi smo bili, i često se u njega vraćamo), nismo to radili namjerno. Radili smo najbolje što smo umjeli sa nivoa svijesti koji smo tada imali.
Kako izgleda pravo buđenje?
Pravo buđenje nije trenutak kada dobijete „diplomu svjesnosti“ i sjednete na tron sa kojeg posmatrate ostatak svijeta. Pravo buđenje donosi dvije ključne stvari: prostor i kompasiju (saosjećanje).
1. Umjesto osude, osjećate mir
Kada se zaista probudite, vi vidite nečiju nesvjesnost (dramu, bijes, manipulaciju), ali ona u vama više ne izaziva reakciju. Ne osjećate potrebu da tu osobu ispravite, promijenite ili osudite. Vidite je onakvom kakva jeste kao nekoga ko pati jer je zarobljen u sopstvenom umu.
2. Razumijevanje da smo svi jedno
Jednom kada prepoznate sopstvenu suštinu izvan misli, prepoznaćete je i u drugima. Shvatićete da je „onaj koji spava“ zapravo isti kao i vi, samo se još uvijek bori sa teškim snom. Umjesto bijesa, u vama se rađa duboko, tiho saosjećanje.
Kako primijeniti Tolleovu mudrost već danas?
Sljedeći put kada osjetite nagon da osudite nečije ponašanje ili „nesvjesnost“, uradite sljedeće:
Udahnite duboko: Vratite se u sadašnji trenutak.
Prepoznajte ego: Recite sebi: „Aha, moj ego želi da se osjeti superiorno u odnosu na ovu osobu.“
Pošaljite tiho razumijevanje: Podsjetite se da svako hoda svojim tempom. Ne možete nikoga probuditi vikanjem ili osudom ljudi se bude onda kada su spremni.
Za kraj…
Najbolji pokazatelj vašeg unutrašnjeg rasta nije broj knjiga koje ste pročitali, niti sati koje ste proveli u meditaciji. Najveći pokazatelj je količina mira koju osjećate u prisustvu tuđeg nemira.
Kada svjetlost u vama postane dovoljno jaka, vi više nemate potrebu da ukazujete na tuđi mrak. Vi prosto svijetlite.
Kako vi reagujete kada se suočite sa nesvjesnošću u svom okruženju? Da li uspijevate da ostanete u stanju posmatrača ili vas ego ponekad povuče u osudu?
