TEMPERATURA TOKOM TRANSFUZIJE KRVI: UZROCI, KOMPLIKACIJE I POSTUPAK ZBRINJAVANJA

Transfuzijske reakcije 

Transfuzija krvi i krvnih komponenti predstavlja važan terapijski postupak, ali istovremeno nosi rizik od različitih neželjenih reakcija. Jedan od najčešćih kliničkih znakova akutne transfuzijske reakcije jeste porast tjelesne temperature.

Iako povišena temperatura može biti posljedica relativno blage febrilne nehemolitičke transfuzijske reakcije, ona ponekad predstavlja prvi znak akutne hemolize, bakterijske kontaminacije krvnog pripravka ili druge ozbiljne komplikacije.

Zbog toga je svaki novonastali porast temperature za koji postoji sumnja da je povezan s transfuzijom razlog za odmah zaustavljanje transfuzije i procjenu pacijenta.

KADA POSUMNJATI NA FEBRILNU TRANSFUZIJSKU REAKCIJU?

Febrilna reakcija može se manifestovati tokom transfuzije ili u prvim satima nakon njenog završetka.

Na transfuzijsku reakciju posebno upućuju:

  • Porast temperature za najmanje 1 °C u odnosu na početnu vrijednost.
  • Temperatura od 38 °C ili više, naročito ako je prethodno bila normalna.
  • Jeza, drhtavica ili izražena tresavica.
  • Glavobolja, nelagoda i opća slabost.
  • Tahikardija ili promjene krvnog pritiska.

Teža reakcija može se manifestovati temperaturom od 39 °C ili više, porastom temperature za najmanje 1,5 °C, izraženom tresavicom ili dodatnim simptomima.

Pragovi za prepoznavanje i klasifikaciju mogu se razlikovati među smjernicama i ustanovama. Klinička procjena ne smije se zasnivati samo na apsolutnoj vrijednosti temperature.

ZAŠTO NASTAJE TEMPERATURA TOKOM TRANSFUZIJE?

1. Febrilna nehemolitička transfuzijska reakcija (FNHTR)

FNHTR predstavlja jedan od poznatih uzroka porasta temperature povezanog s transfuzijom.

Mogući patofiziološki mehanizmi uključuju nakupljanje proinflamatornih citokina tokom skladištenja ćelijskih krvnih komponenti te reakcije povezane s antileukocitnim antitijelima primaoca.

Klinički se može manifestovati porastom temperature, jezom, glavoboljom i nelagodom.

Važno je naglasiti da je FNHTR dijagnoza isključenja. Prije njenog postavljanja potrebno je razmotriti i isključiti ozbiljnije uzroke transfuzijske reakcije.

2. Akutna hemolitička transfuzijska reakcija (AHTR)

Akutna hemolitička reakcija može nastati usljed imunološke nekompatibilnosti transfundiranih eritrocita, uključujući ABO nekompatibilnost.

Pored temperature i drhtavice, mogu se javiti:

  • Bol u leđima, slabinama ili grudima.
  • Hipotenzija i tahikardija.
  • Hemoglobinurija.
  • Akutno oštećenje bubrega.
  • Diseminirana intravaskularna koagulacija (DIC).
  • Šok.

Ovo stanje zahtijeva hitno zbrinjavanje.

3. Bakterijska kontaminacija krvnog pripravka

Bakterijska kontaminacija krvne komponente može dovesti do transfuzijom prenesene infekcije i sepse.

Posebno alarmantni znakovi su visoka temperatura, izražena tresavica, hipotenzija i hemodinamska nestabilnost.

Kod sumnje na bakterijsku kontaminaciju potrebno je hitno pokrenuti dijagnostiku, uzeti hemokulture i započeti odgovarajuću empirijsku intravensku antibiotsku terapiju prema protokolu za sepsu.

Transfundirani pripravak i transfuzijski sistem čuvaju se radi mikrobiološke analize prema uputama transfuzijske službe.

4. Transfuzijom izazvano akutno oštećenje pluća (TRALI)

TRALI predstavlja akutno oštećenje pluća vremenski povezano s transfuzijom, koje se manifestuje hipoksemijom i novim obostranim plućnim infiltratima, bez dominantnog hidrostatskog uzroka plućnog edema.

Može biti praćen povišenom temperaturom, tahikardijom i hipotenzijom.

Dominantni simptomi su naglo nastala dispneja i hipoksemija tokom ili unutar šest sati nakon transfuzije.

TRALI zahtijeva hitnu procjenu i suportivno liječenje.

ŠTA PRVO URADITI KADA PACIJENT DOBIJE TEMPERATURU?

KORAK 1 – ODMAH ZAUSTAVITI TRANSFUZIJU

Ne čekati da temperatura dodatno poraste niti prvo pokušavati prikriti simptom antipiretikom.

KORAK 2 – PROCIJENITI KLINIČKO STANJE PACIJENTA

Procijeniti disajne puteve, disanje i cirkulaciju (ABC), izmjeriti vitalne parametre i provjeriti postoje li znakovi respiratorne ili hemodinamske nestabilnosti.

KORAK 3 – ODRŽATI VENSKI PRISTUP

Ne ispirati postojeći transfuzijski sistem. Ako je potrebna infuzija, koristiti novi odgovarajući sistem ili zaseban venski pristup, prema lokalnom protokolu.

KORAK 4 – PONOVO PROVJERITI IDENTITET I DOKUMENTACIJU

Provjeriti identitet pacijenta, identifikacijske oznake krvnog pripravka, kompatibilnost i transfuzijsku dokumentaciju.

KORAK 5 – OBAVIJESTITI NADLEŽNOG LJEKARA I TRANSFUZIJSKU SLUŽBU

Daljnje zbrinjavanje određuje se prema kliničkoj slici i stepenu ozbiljnosti reakcije.

KORAK 6 – OSIGURATI UZORKE I DOKUMENTOVATI REAKCIJU

Prema indikaciji i lokalnom protokolu dostaviti potrebne uzorke krvi i urina, kao i krvni pripravak s pripadajućim sistemom za analizu.

KOJE LABORATORIJSKE PRETRAGE URADITI?

Kod umjerenih, teških ili nejasnih transfuzijskih reakcija mogu biti indicirane sljedeće pretrage:

  • Kompletna krvna slika.
  • ABO/Rh provjera i ponovljena imunohematološka ispitivanja.
  • Direktni antiglobulinski test (DAT).
  • LDH, bilirubin i haptoglobin.
  • Kreatinin i elektroliti.
  • Analiza urina, posebno kod sumnje na hemoglobinuriju.
  • PT, aPTT, fibrinogen i D-dimer kod sumnje na DIC.
  • Hemokulture pacijenta i mikrobiološka analiza krvnog pripravka kod sumnje na bakterijsku kontaminaciju.

Opseg dijagnostike zavisi od kliničkog stanja, sumnje na određenu komplikaciju i institucionalnog protokola.

Kod jasno blage izolovane FNHTR, nakon isključenja ozbiljnih reakcija, opsežna laboratorijska obrada nije uvijek potrebna.

DA LI SE TRANSFUZIJA MOŽE NASTAVITI NAKON PADA TEMPERATURE?

Odgovor je: u određenim okolnostima može, ali ne automatski.

Kod blage izolovane febrilne reakcije, uz stabilne vitalne parametre, povlačenje simptoma i isključenje ozbiljnih komplikacija, nadležni ljekar može odlučiti o nastavku transfuzije sporijom brzinom, uz pojačan nadzor i poštovanje lokalnog protokola.

Međutim, kod sumnje na akutnu hemolizu, bakterijsku kontaminaciju ili ozbiljnu transfuzijsku reakciju, transfuzija se ne smije nastaviti.

Sama činjenica da je temperatura pala nakon primjene paracetamola ne predstavlja dokaz da je nastavak transfuzije siguran.

KAKO SPRIJEČITI I NA VRIJEME PREPOZNATI TRANSFUZIJSKE REAKCIJE?

Sigurna transfuzijska praksa podrazumijeva pravilnu identifikaciju pacijenta, odgovarajuću provjeru krvnih komponenti, dokumentovanje početnih vitalnih parametara i kliničko praćenje tokom transfuzije.

Posebna pažnja potrebna je tokom prvih 15 minuta, kada se preporučuje pojačano posmatranje pacijenta.

Vitalne parametre potrebno je pratiti prije, tokom i nakon transfuzije, u skladu s lokalnim protokolom.

Pravovremeno prepoznavanje i prijavljivanje neželjenih reakcija dio su hemovigilancije i unapređenja sigurnosti pacijenata.

ZAKLJUČAK

Povišena temperatura tokom transfuzije ne mora značiti životno ugrožavajuće stanje, ali predstavlja klinički signal koji se ne smije ignorisati.

Febrilna nehemolitička reakcija može biti relativno blaga, ali se u početnoj fazi može teško razlikovati od akutne hemolize ili bakterijske kontaminacije krvnog pripravka.

Najvažnije pravilo glasi: kod sumnje na transfuzijsku reakciju prvo zaustavite transfuziju, procijenite pacijenta i utvrdite uzrok. Tek nakon toga donosi se odluka o daljnjem postupanju.

LITERATURA

  1. Soutar R, McSporran W, Tomlinson T, et al. Guideline on the investigation and management of acute transfusion reactions. British Journal of Haematology. 2023;201(5):832–844. https://doi.org/10.1111/bjh.18789
  2. Australian Red Cross Lifeblood. Management of suspected reactions. https://www.lifeblood.com.au/health-professionals/clinical-practice/adverse-events/management-of-suspected-reactions
  3. Australian Red Cross Lifeblood. Febrile non-haemolytic transfusion reactions. Updated September 2025. https://www.lifeblood.com.au/health-professionals/clinical-practice/adverse-events/FNHTR
  4. Australian Red Cross Lifeblood. Monitoring and observation. Updated December 2025. https://www.lifeblood.com.au/health-professionals/clinical-practice/transfusion-process/monitoring-observation

Edukativni tekst namijenjen zdravstvenim radnicima i studentima medicine. Kliničko postupanje mora biti usklađeno s važećim institucionalnim protokolima.

Učimo medicinu – znanje koje čuva živote.

➤