{"id":4271,"date":"2026-07-26T11:42:41","date_gmt":"2026-07-26T11:42:41","guid":{"rendered":"https:\/\/doktorica.org\/?p=4271"},"modified":"2026-07-26T11:43:37","modified_gmt":"2026-07-26T11:43:37","slug":"ako-postoji-neko-kome-ne-mozete-da-oprostite-procitajte-ovo","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/2026\/07\/26\/ako-postoji-neko-kome-ne-mozete-da-oprostite-procitajte-ovo\/","title":{"rendered":"Ako postoji neko kome ne mo\u017eete da oprostite, pro\u010ditajte ovo"},"content":{"rendered":"<div class=\"entry\">\n\n\n<p>Ako postoji neko kome ne mo\u017eete da oprostite, pro\u010ditajte ovo<\/p>\n\n\n\n<p>Mrzim sve postoje\u0107e kli\u0161ee o opro\u0161taju.<\/p>\n\n\n\n<p>Znam svaku poslovicu, svaki savjet, svako op\u0161teprihva\u0107eno mi\u0161ljenje o ovoj temi, jer sam poku\u0161avala u literaturi da na\u0111em odgovor.<\/p>\n\n\n\n<p>Pro\u010ditala sam sve postove na blogovima koji su posve\u0107eni iskustvu otpu\u0161tanja ljutnje. Zapisivala sam Budine citate, i ka\u010dila te papiri\u0107e po zidu. Znam da to nije jednostavno. Znam da poslovice umaraju. Znam da jaz izme\u0111u &#8220;odluke da se oprosti&#8221; i pravim osje\u0107ajem smirenja mo\u017ee izgledati potpuno nepremostiv. Ja znam.<br \/>Oprost je ogromna, d\u017eungla za one koji \u017eele pravdu. Sama pomisao da \u0107e neko pro\u0107i neka\u017enjeno posle toga \u0161to je uradio, pri\u010dinjava bol. Mi ne \u017eelimo da sa\u010duvmo na\u0161e ruke \u010diste, tragovi krvi prestupnika bi nam savr\u0161eno odgovarali.<\/p>\n\n\n\n<p>\u200b\u017delimo da izravnamo ra\u010dune. \u017delimo da oni osjete te\u017einu onoga \u0161to su uradili, a ne mi.<\/p>\n\n\n\n<p>\u200bOpro\u0161taj izgleda kao krajnja izdaja samog sebe. Vi ne \u017eelite da odustanete od borbe za pravdu nakon \u0161to se to desilo. Bijes gori u vama i truje vas sopstvenim otrovom. Vi znate sve to, ali ne mo\u017ee da otpustite situaciju. Bijes postaje neodvojivi dio vas kao srce, mozak ili plu\u0107a. Poznat mi je taj osje\u0107aj. Poznat mi je osjec\u0301aj, kada bijes u krvi bije u taktu pulsa.<\/p>\n\n\n\n<p>Ali evo \u0161ta treba shvatiti o ljutnji: to je instrumentalna emocija. Mi smo ljuti zato \u0161to \u017eelimo pravdu. Jer mislimo da je ona korisna. Jer pretpostavljamo da ako smo ljuti, tim \u0107emo vi\u0161e promjena biti u stanju da izvr\u0161imo. Ljutnja ne shvata da je pro\u0161lost zavr\u0161ena i \u0161teta ve\u0107 nane\u0161ena. Ona govori da \u0107e osveta popraviti stvari. Ona je u potrazi za pravdom.<\/p>\n\n\n\n<p>Osim toga pravda koju \u017eelimo nije uvijek realna. Biti ljut, to je kao da stalno otvarate ranu da krvari, smatrajuc\u0301i da \u0107ete se na taj na\u010din spasiti od formiranja o\u017eiljka. Mislite da jednog dana, mo\u017ee do\u0107i \u010dovjek koji vam je nanio nepravdu i napravi \u0161avove sa takvom nevjerovatnom precizno\u0161\u0107u da nikada ne\u0107ete znati da je tamo nekada bio rez. Istina o ljutnji je da to nije ni\u0161ta nego odbijanje od izle\u010denja, jer se bojite. Jer se bojite da \u0107ete kada se va\u0161a rana zategne morati da \u017eivite u svojoj novoj, nepoznatoj ko\u017ei. A vi \u017eelite da vratite staru ko\u017eu. A ljutnja vam govori da je bolje da se krvarenje ne zaustavi.<\/p>\n\n\n\n<p>Kada u vama sve kipti, opro\u0161taj izgleda nemogu\u0107. Mi \u017eelimo da oprostimo, jer intelektualno znamo da je to najzdraviji izbor. Mi \u017eelimo spokojstvo, mir koji opro\u0161taj nudi. \u017delimo oslobo\u0111enje. \u017delimo da se bunilo u na\u0161em mozgu smiri, a ipak ne mo\u017eemo da na\u0111emo na\u010din za to.<\/p>\n\n\n\n<p>Jer glavnu stvar o opro\u0161taju nam niko nije rekao: on ni\u0161ta ne\u0107e popraviti. To nije gumica koja \u0107e izbrisati bol zbog onoga \u0161to vam se desilo. On ne\u0107e poni\u0161titi bol, sa kojim ste \u017eivjeli, i ne\u0107e vam podariti odmah mir. Pronala\u017eenje unutra\u0161njeg mira je dug, te\u017eak put. Opra\u0161taj je upravo to, \u0161to vam omogu\u0107ava da izbjegnete &#8220;dehidrataciju&#8221; na putu.<\/p>\n\n\n\n<p>Opro\u0161taj zna\u010di odustajanje od nade za druga\u010dijom pro\u0161lo\u0161\u0107u. To je shvatanje da se sve zavr\u0161ilo, pra\u0161ina se slegla i uni\u0161teno se nikada vi\u0161e ne mo\u017ee vratiti u prvobitno stanje.<\/p>\n\n\n\n<p>To je prihvatanje toga da ne postoji magijsko re\u0161enje da se nadokadi u\u010dinjena \u0161teta.<br \/>To je shvatanje kao: da, uragan je bio nepravedan, ali vi ipak morate da \u017eivite u svom razru\u0161enom gradu. I nikakva ljutnja ne\u0107e ga di\u0107i iz ru\u0161evina. Morate to da uradite sami.<\/p>\n\n\n\n<p>\u200bOpro\u0161taj zna\u010di prihvatanje li\u010dne odgovornosti &#8211; ne za izazivanje uni\u0161tenja, ve\u0107 za \u010di\u0161\u0107enje. Ta odluka da se povrati svoj mir naravno da je prioritetnija od ometanja ne\u010dijeg drugog.<\/p>\n\n\n\n<p>Opro\u0161taj ne zna\u010di da je krivica tih koji su vas povrijedili iskupljena. On ne zna\u010di da treba da se sprijateljite sa njima, osje\u0107ate simpatiju prema njima ili odobravate to \u0161to su uradili. To samo zna\u010di prihvatate da su oni ostavili trag na vama. I sada ste primorani da \u017eivite sa tim teretom. To zna\u010di da ste prestali da \u010dekate \u010dovjeka, koji vas je slomio, da vratiti nazad sve kako je bilo. To je odluka da se izlije\u010de svoje rane, bez obzira da li \u0107e ostati o\u017eiljci. To je odluka da se krene dalje sa svojim o\u017eiljcima.<\/p>\n\n\n\n<p>Opro\u0161taj nije pobjeda nepravde. Radi se o stvaranju svoje pravde, svoje karme i svoje sudbine. Radi se o tome, da ponovo stanete na svoje noge sa odlukom da ostatak svog \u017eivota ne\u0107ete biti nesre\u0107ni zbog onoga \u0161to vam se dogodilo. To zna\u010di hrabro kora\u010danje u budu\u0107nost, sa svakim o\u017eiljkom i bezobzirno\u0161\u0107u koji su nastali na putu. Opro\u0161taj zna\u010di da ne\u0107ete dozvoliti da va\u0161i o\u017eiljci opredjeljuju va\u0161u budu\u0107nost.<\/p>\n\n\n\n<p>Opro\u0161taj ne zna\u010di da ste odustali. Opro\u0161taj zna\u010di da ste kona\u010dno spremni da prikupite snagu i krenete dalje.<\/p>\n\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-gallery has-nested-images columns-default is-cropped wp-block-gallery-1 is-layout-flex wp-block-gallery-is-layout-flex\">\n<figure class=\"wp-block-image\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"225\" height=\"300\" data-id=\"4269\" src=\"https:\/\/doktorica.org\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/fb_img_17845460973631329401340232805648-225x300.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-4269\" srcset=\"https:\/\/doktorica.org\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/fb_img_17845460973631329401340232805648-225x300.jpg 225w, https:\/\/doktorica.org\/wp-content\/uploads\/2026\/07\/fb_img_17845460973631329401340232805648.jpg 736w\" sizes=\"auto, (max-width: 225px) 100vw, 225px\" \/><\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n<p>Autor: Heidi Priebe<\/p>\n\n\n\n<p>Prevela: Beba Muratovi\u0107<\/p>\n\n\n<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ako postoji neko kome ne mo\u017eete da oprostite, pro\u010ditajte ovo Mrzim sve postoje\u0107e kli\u0161ee o opro\u0161taju. Znam svaku poslovicu, svaki savjet, svako op\u0161teprihva\u0107eno mi\u0161ljenje o ovoj temi, jer sam poku\u0161avala u literaturi da na\u0111em odgovor. Pro\u010ditala sam sve postove na blogovima koji su posve\u0107eni iskustvu otpu\u0161tanja ljutnje. Zapisivala sam Budine citate, i ka\u010dila te papiri\u0107e &#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4270,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3,164,15],"tags":[534],"class_list":["post post-4271","anons"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4271","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4271"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4271\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4272,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4271\/revisions\/4272"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4270"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4271"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4271"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4271"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}