{"id":4245,"date":"2026-07-03T17:41:18","date_gmt":"2026-07-03T17:41:18","guid":{"rendered":"https:\/\/doktorica.org\/?p=4245"},"modified":"2026-07-03T17:58:20","modified_gmt":"2026-07-03T17:58:20","slug":"sta-raditi-kada-vam-u-ambulantu-dode-simulator-i-hipohondar-uz-dozu-humora-koju-medicina-ponekad-zasluzuje","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/2026\/07\/03\/sta-raditi-kada-vam-u-ambulantu-dode-simulator-i-hipohondar-uz-dozu-humora-koju-medicina-ponekad-zasluzuje\/","title":{"rendered":"\u0160ta raditi kada vam u ambulantu do\u0111e simulator i hipohondar? (Uz dozu humora koju medicina ponekad zaslu\u017euje)"},"content":{"rendered":"
\n\n\n

\u0160ta raditi kada vam u ambulantu do\u0111e simulator i hipohondar? (Uz dozu humora koju medicina ponekad zaslu\u017euje)<\/p>\n\n\n\n

Postoje dani u ambulanti kada pregledate pacijente sa upalom plu\u0107a, sr\u010danim tegobama, astmom ili dijabetesom. Sve ide svojim tokom, anamneza, pregled, terapija i savjeti. A onda se otvore vrata i u\u0111e osoba zbog koje bi medicinski fakulteti mogli uvesti poseban predmet.<\/p>\n\n\n\n

To je onaj pacijent koji dolazi sa fasciklom debljom od prosje\u010dnog romana, nosi nalaze iz posljednjih petnaest godina, zna referentne vrijednosti bolje od laboratorijskog tehni\u010dara i ve\u0107 na ulazu ka\u017ee:
“Doktore, mislim da imam ne\u0161to veoma rijetko.”
Ako pri tome doda kako su svi prethodni ljekari “ne\u0161to propustili”, znate da vas o\u010dekuje zanimljiv radni dan. Stigao je gospodin Jezdimir.<\/p>\n\n\n\n

Naravno, va\u017eno je odmah naglasiti da hipohondrija nije gluma, ve\u0107 stvaran psiholo\u0161ki problem u kojem osoba iskreno vjeruje da boluje od ozbiljne bolesti. S druge strane, simulator svjesno prikazuje ili preuveli\u010dava simptome radi odre\u0111ene koristi. Izme\u0111u ta dva svijeta postoji ogromna razlika, iako ponekad spolja izgledaju veoma sli\u010dno.<\/p>\n\n\n\n

Nekada su ljudi dolazili u ambulantu da pitaju doktora \u0161ta im je. Danas prvo pitaju internet. Nakon tri minute pretrage obi\u010dna glavobolja postaje tumor mozga, kihanje vodi prema rijetkoj autoimunoj bolesti, a umor je siguran znak da je organizam pred kolapsom.
Doktor tada slu\u0161a re\u010denicu:
“\u010citao sam na internetu.”
Inace mi doktori obozavamo ovu recenicu.<\/p>\n\n\n\n

Naravno, internet mo\u017ee biti koristan izvor informacija, ali bez medicinskog znanja \u010desto stvara vi\u0161e straha nego koristi.<\/p>\n\n\n\n

Simulator je opet posebna kategorija.
On zna kada treba \u0161epati.
Zna kada treba duboko uzdahnuti.
Ka\u0161alj se misteriozno poja\u010dava \u010dim doktor uzme stetoskop. Ne kaslje dok nisi blizu.
Bol nestane kada treba oti\u0107i ku\u0107i, ali se vrati \u010dim se pomene radna sposobnost ili komisija.
Ponekad bi i profesionalni glumci mogli u\u010diti od pojedinih simulatora.
Naravno, nije svaki pacijent koji djeluje neuvjerljivo simulator. Mnoge bolesti imaju promjenljive simptome, zbog \u010dega se nikada ne smije donositi zaklju\u010dak na osnovu prvog utiska.<\/p>\n\n\n\n

Ne zaboravite da je hipohondar \u010dovjek koji zaista pati.
Za razliku od simulatora, hipohondar nije prevarant.
Njegova patnja je stvarna.
Njega boli strah.
Svaki novi osje\u0107aj u tijelu postaje dokaz ozbiljne bolesti.
Blago preskakanje srca zna\u010di infarkt.
Grebanje u grlu zna\u010di karcinom.
Jedna afta u ustima postaje rijetka sistemska bolest. Normalan nalaz krvi ne donosi olak\u0161anje.<\/p>\n\n\n\n

Naprotiv.
Tada slijedi pitanje:
“Mo\u017ee li se to ipak nije vidjelo?”
Kako izgleda tipi\u010dan pregled?
Doktor:
“\u0160ta vas mu\u010di?”
Pacijent:
“Sve.”
“\u0160ta vas najvi\u0161e boli?”
“Zavisi od dana.”
“Kada su po\u010deli simptomi?”
“Jo\u0161 od osnovne \u0161kole.”
“Nalazi su uredni.”
“Zato sam i zabrinut.”
U tom trenutku razgovor ulazi u dimenziju iz koje nema brzog izlaza.
Fascikla koja ima svoju gravitaciju. Postoje pacijenti koji donesu jedan nalaz. Postoje oni koji donesu deset. A postoje i oni kojima je potrebna torba na to\u010dki\u0107e.
Nalazi iz tri dr\u017eave. Pet magnetnih rezonanci. Sedam CT pregleda. Dvanaest ultrazvukova. \u010cetrdeset laboratorijskih analiza.
Sve uredno.
Ali pacijent ka\u017ee:
“Osje\u0107am da ne\u0161to ipak nije u redu.”
Svaki doktor je dobar, sve dok ne ka\u017ee da ste zdravi
Hipohondar \u010desto promijeni veliki broj ljekara.
Ne zato \u0161to su svi lo\u0161i.
Ve\u0107 zato \u0161to nijedan nije prona\u0161ao bolest koju o\u010dekuje.
On tra\u017ei potvrdu svog straha. Ako je ne dobije, tra\u017ei drugo mi\u0161ljenje. Pa tre\u0107e. Pa dvadeseto.
Na kraju zna raspored ordinacija bolje od dostavlja\u010da po\u0161te.<\/p>\n\n\n\n

Simulator i bolovanje
Postoji zanimljiv fenomen.
Bol se poja\u010da u ponedjeljak. Smanji u petak.
Potpuno nestane tokom godi\u0161njeg odmora.
Ponovo se vrati kada treba na posao.
Naravno, medicina ne smije pretpostavljati da neko simulira bez ozbiljnih razloga. Me\u0111utim, iskustvo \u010desto nau\u010di ljekare da pa\u017eljivo procjenjuju cijelu pri\u010du, a ne samo simptome.<\/p>\n\n\n\n

Doktor mora biti psiholog. Veliki dio posla nije propisivanje lijekova. To je razgovor. Slu\u0161anje. Obja\u0161njavanje. Umirivanje. Nekada je potrebno vi\u0161e vremena objasniti za\u0161to pacijent nema ozbiljnu bolest nego lije\u010diti stvarnu upalu plu\u0107a.<\/p>\n\n\n\n

Za\u0161to se hipohondrija ne lije\u010di novim analizama?<\/p>\n\n\n\n

Zato \u0161to problem nije u nalazima. Problem je u stalnoj potrebi za sigurno\u0161\u0107u. Nova analiza donese mir. Na jedan dan. Zatim se pojavi novi simptom.
Novi strah. Nova pretraga. Krug po\u010dinje ispo\u010detka.<\/p>\n\n\n\n

Postoje pacijenti koji ka\u017eu:
“Doktore, ja nikad nisam bio zdrav.”
A imaju urednije nalaze od medicinskog osoblja.
Postoje i oni koji tvrde da su alergi\u010dni na sve lijekove osim vitamina.
I naravno, uvijek postoji pacijent koji nakon deset minuta razgovora ka\u017ee:
“Zaboravio sam najva\u017enije.”
Tada po\u010dinje pravi pregled.
Da postoji disciplina u opisivanju simptoma, pojedini pacijenti osvojili bi zlatnu medalju.
Opis traje \u010detrdeset minuta. Po\u010dinje padom sa bicikla 1997. godine. Zavr\u0161ava ju\u010dera\u0161njim ru\u010dkom.
Doktor na kraju vi\u0161e nije siguran zbog \u010dega je pacijent zapravo do\u0161ao.<\/p>\n\n\n\n

Kako pristupiti simulatoru?
Bez ljutnje. Bez ismijavanja. Bez optu\u017eivanja.
Svaki pacijent zaslu\u017euje profesionalan pristup.
Potrebno je pa\u017eljivo uzeti anamnezu, obaviti pregled, dokumentovati nalaze i donositi odluke na osnovu \u010dinjenica, a ne pretpostavki.<\/p>\n\n\n\n

Kako pomo\u0107i hipohondru?
Najva\u017enije je ne omalova\u017eavati njegove tegobe.
Re\u010denice poput:
“To vam je samo u glavi.”
naj\u010de\u0161\u0107e pogor\u0161avaju problem.
Mnogo je korisnije objasniti da su simptomi stvarni, ali da njihov uzrok nije opasna organska bolest nego poja\u010dana usmjerenost na tjelesne senzacije i anksioznost. Kod mnogih osoba poma\u017eu psiholo\u0161ko savjetovanje i kognitivno-bihevioralna terapija, a nekada i lijekovi koje propi\u0161e psihijatar.<\/p>\n\n\n\n

Ka\u017eu da postoje tri vrste pacijenata.
Prvi do\u0111e prekasno.
Drugi do\u0111e na vrijeme.
Tre\u0107i do\u0111e prije nego \u0161to se bolest uop\u0161te sjeti da nastane.
Tre\u0107i obi\u010dno ima ve\u0107 zakazan CT, dvije laboratorije i pitanje da li bi bilo dobro uraditi preventivnu magnetnu rezonancu cijelog tijela.
Naravno, \u0161ala je sastavni dio svakodnevnog \u017eivota zdravstvenih radnika. Humor poma\u017ee da se lak\u0161e nose sa stresom, ali nikada ne smije biti usmjeren protiv pacijenta niti umanjivati njegovu patnju, jer iza simulatora ponekad se krije ozbiljan problem.
Iza hipohondra \u010desto stoji veliki strah.
A iza svakog susreta ostaje ista obaveza ljekara, saslu\u0161ati, pregledati, razmi\u0161ljati i pomo\u0107i najbolje \u0161to mo\u017ee.
Na kraju, medicina nije samo nauka o bolestima. Ona je prije svega umjetnost razumijevanja ljudi. Neki pacijenti donose jasne simptome i jednostavne dijagnoze. Drugi donose strahove, sumnje i pri\u010de koje se te\u0161ko uklapaju u ud\u017ebenike. Upravo tada dolaze do izra\u017eaja iskustvo, strpljenje i sposobnost komunikacije. Ponekad je najbolji lijek dobra rije\u010d, iskren razgovor i obja\u0161njenje da uredan nalaz nije neprijatelj, ve\u0107 dobra vijest. <\/p>\n\n\n\n

\n
\"\"<\/figure>\n<\/figure>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n\n

<\/p>\n\n\n<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

\u0160ta raditi kada vam u ambulantu do\u0111e simulator i hipohondar? (Uz dozu humora koju medicina ponekad zaslu\u017euje) Postoje dani u ambulanti kada pregledate pacijente sa upalom plu\u0107a, sr\u010danim tegobama, astmom ili dijabetesom. Sve ide svojim tokom, anamneza, pregled, terapija i savjeti. A onda se otvore vrata i u\u0111e osoba zbog koje bi medicinski fakulteti mogli …<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4249,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3,1,15],"tags":[1078,1089,1080,1076,1077,1083,1084,1079,1019,1088,93,1086,1081,1090,1085,574,1082,1075,994,1087],"class_list":["post post-4245","anons"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4245","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4245"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4245\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4250,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4245\/revisions\/4250"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4249"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4245"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4245"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4245"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}