{"id":1842,"date":"2018-06-14T17:11:14","date_gmt":"2018-06-14T17:11:14","guid":{"rendered":"https:\/\/doktorica.org\/?p=1842"},"modified":"2018-06-14T17:11:41","modified_gmt":"2018-06-14T17:11:41","slug":"pismo-koje-je-napisala-sreca","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/2018\/06\/14\/pismo-koje-je-napisala-sreca\/","title":{"rendered":"Pismo koje je napisala Sreca"},"content":{"rendered":"<div class=\"entry\">\n<p>Ako \u010ditate ovo pismo \u2013 zna\u010di da sam vam ve\u0107 stigla.<\/p>\n<p>Sada \u0107u po\u010deti da gun\u0111am jer imam o \u010demu. Imam poprili\u010dno godina, ni sama se ne sje\u0107am koliko. Vjerovatno sam postojala oduvijek. Svi govore: \u201eSre\u0107a, sre\u0107a\u2026\u201c Jure u potrazi za mnom, tra\u017ee, ma\u0161taju o meni. A ja se nigdje nisam ni skrivala. Uvijek sam pored, i samo \u010dekam da me primjete. Ali, kako \u0107e me primjetiti, ako ve\u0107ina ni ne zna kako izgledam?<br \/>\n<a href=\"https:\/\/doktorica.org\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/wp-image-1799176297.jpg\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" src=\"https:\/\/doktorica.org\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/wp-image-1799176297.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-1846 alignnone size-full\" width=\"639\" height=\"960\"><\/a><\/p>\n<p>Naj\u010de\u0161\u0107e me ne primje\u0107uju, jer me svako zami\u0161lja po svome. Za nekog sam torta sa \u0161lagom, za nekog \u2013 u\u017eivanje u prirodi, za druge sam slava i bogatstvo, a za neke je sre\u0107a kad se nekome desi nesre\u0107a. Na\u017ealost, postoje i takvi! Uzgred, odre\u0111enog prebivali\u0161ta nemam, lutam svijetom tra\u017ee\u0107i pristani\u0161te.<\/p>\n<p>Rado bih se uselila kod nekog, kucam na sva vrata, ali me ne pu\u0161taju uvijek.<\/p>\n<p>Nesre\u0107u svi, nekako, odmah prepoznaju, a mene, iz nekog razloga \u2013 ne. Znam, da me mnogi sami tra\u017ee, mnogima sam bukvalno ispred nosa, ali naj\u010de\u0161\u0107e obi\u010dno prolaze pored, ne primje\u0107uju\u0107i me. Ili ne prepoznaju\u0107i? Ili, mo\u017eda me tra\u017ee na drugom mjestu.<\/p>\n<p>Na primjer mnogi tra\u017ee sre\u0107u u braku. Ili na poslu. Ili u djeci. Naravno, i ja sam tu, pored. Ali, onda se ispostavlja ako vam se oduzme brak, posao ili djeca, nesta\u0107u zajedno sa njima i bi\u0107ete nesre\u0107ni? Ali, to je pogre\u0161no!<\/p>\n<p>Sre\u0107a je prirodno stanje \u010doveka, samo da znate.<\/p>\n<p>Mnogi sad sjede i razmi\u0161ljaju :\u201cEvo, ka\u017eu, bila su to sre\u0107na vremena\u2026\u201c Ali, ako se sjetite kako su se onda pona\u0161ali \u2013 nisu sigurno u pravu! Oni su, i u ona sre\u0107na vremena, bili ne\u010dim nezadovoljni, svo vrijeme im je za sre\u0107u ne\u0161to nedostajalo. Tek sa godinama shvatili su, da sam to bila \u2013 ja! Samo, kasno je. Tako sjede, predaju\u0107i se uspomenama.<\/p>\n<p>A drugi samo ma\u0161taju \u0161ta im nedostaju za potpunu sre\u0107u.<\/p>\n<p>Nekome ku\u0107e, stanovi, nekom automobili, nekom par miliona eura, nekom idealna ljubav\u2026 Pa, re\u0107i \u0107u vam ovako: \u010dovjeku uvek ne\u0161to nedostaje! Daj mu odmah sve \u0161to on \u017eeli \u2013 bi\u0107e sre\u0107an mjesec \u2013 dva, posle navikne, i po\u010de\u0107e ponovo \u017eeljeti ne\u0161to, da bi ponovo bio potpuno sre\u0107an. Eh, te\u0161ko je sa vama, ljudima\u2026 Koliko ste besmislica oko mene nagomilali.<\/p>\n<p>Pro\u0161lost naj\u010de\u0161\u0107e sa\u017ealjevaju, o budu\u0107nosti \u2013 brinu. A tamo gde su sa\u017ealjenje i brige, ja ne \u017eivim, nismo kompatibilni! \u0160ta da se tu radi.<\/p>\n<p>Evo \u0161ta \u0107u vam re\u0107i:<\/p>\n<p>Ako sad \u010ditate moje pismo \u2013 zna\u010di da imate o\u010di, i one vide. Nije li to sre\u0107a? Ako ste slijepi, i ako vam neko \u010dita ovo pismo, zna\u010di da imate prijatelja. Kakva je to sre\u0107a! Disati, hodati, voljeti, gledati, osje\u0107ati\u2026 \u2013 da, sve je to sre\u0107a! Opada \u017euto li\u0161\u0107e sa drve\u0107a \u2013 ljepota, sre\u0107a! Snijeg prekrio zemlju \u2013 \u010disto\u0107a, sre\u0107a! \u017dubore potoci, ni\u010de trava, cvijeta cvije\u0107e \u2013 zar to nije sre\u0107a? Probudili ste se jutros, otvorili o\u010di (jer neko nije), ustali ste na obje svoje noge (jer neko nije)\u2026 \u2013 zar je malo? Zar to nije sre\u0107a?<\/p>\n<p>Uvijek sam pored vas!<\/p>\n<p>Idem pored i \u0161apu\u0107em: \u201eZaustavi se na tren i pogledaj oko sebe. Evo me, ja \u2013 tvoja sre\u0107a!\u201c Ali, na\u017ealost, malo ko me \u010duje. Otkri\u0107u vam svoju veliku tajnu: vezana sam za vrijeme. Mene nema u pro\u0161losti \u2013 to su samo uspomene. I u budu\u0107nosti mene nema \u2013 to su samo slatki snovi. Uvijek sam u sada\u0161njosti!<\/p>\n<p>Sada se obra\u0107am vama, ljudima:<\/p>\n<p>Pustite me unutra, umorila sam se lutaju\u0107i svijetom bez pristani\u0161ta. Hajde da \u017eivimo po zakonu: \u201e\u010covjek je vlasnik svoje sre\u0107e!\u201c. Samo o tome i sanjam, da do\u0111em kod nekog i ostanem \u010ditav \u017eivot sa njim. Pa, bar na tren zaustavite svoje vje\u010dito tr\u010danje, osvrnite se i odmah \u0107ete me ugledati. I ako \u017eelite, ispri\u010dajte o meni svojim prijateljima, onima koji su vam posebno dragi. Neka i oni usli\u0161e moj o\u010dajni\u010dki vapaj! U\u010dini\u0107ete dobro djelo, a i njima \u0107e biti drago. I ko zna\u2026 mo\u017eda \u0107e i da usli\u0161e, i da ugledaju\u2026i mene, napokon, primjete.<\/p>\n<p>I bi\u0107e nam svima- Sre\u0107a!<\/p>\n<p>Natalija Laketi\u0107<\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ako \u010ditate ovo pismo \u2013 zna\u010di da sam vam ve\u0107 stigla. Sada \u0107u po\u010deti da gun\u0111am jer imam o \u010demu. Imam poprili\u010dno godina, ni sama se ne sje\u0107am koliko. Vjerovatno sam postojala oduvijek. Svi govore: \u201eSre\u0107a, sre\u0107a\u2026\u201c Jure u potrazi za mnom, tra\u017ee, ma\u0161taju o meni. A ja se nigdje nisam ni skrivala. Uvijek sam &#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1846,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[5],"class_list":["post post-1842","anons"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1842","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1842"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1842\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1847,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1842\/revisions\/1847"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1846"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1842"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1842"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1842"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}