{"id":1314,"date":"2016-11-05T07:17:14","date_gmt":"2016-11-05T07:17:14","guid":{"rendered":"http:\/\/doktorica.org\/?p=1314"},"modified":"2016-11-05T15:13:41","modified_gmt":"2016-11-05T15:13:41","slug":"koja-je-hrana-alkalna-zasto-treba-da-je-unosimo-vise","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/2016\/11\/05\/koja-je-hrana-alkalna-zasto-treba-da-je-unosimo-vise\/","title":{"rendered":"Koja je hrana alkalna i za\u0161to treba da je unosimo vi\u0161e?"},"content":{"rendered":"
\n

Pretpostavlja se da je svaka hrana kisela ili alkalna (bazna), odnosno, da vrlo malo namirnica, ako ne i nimalo (kao npr. voda, bundeva, dinja, biljni \u010dajevi, sjeme susama i hladno cije\u0111ena ulja) stoji na samoj granici PH neutralnosti.<\/p>\n

\"alkalna
\nUkoliko bi grubo podijelili hranu na dva dijela, rekli bismo da su kisele namirnice prera\u0111ene, termi\u010dki obra\u0111ene, masne i za\u010dinjene i sva vrsta mesa, dok su alkalne uglavnom cijelo vo\u0107e i povr\u0107e i sjemenke. <\/p>\n

Sasvim je logi\u010dno da slijedi pitanje kako to da u kisele namirnice spadaju i one koje priroda proizvodi i koje svakako jedemo, a odgovor bi bio jednostavan \u2013 tijelo u su\u0161tini mo\u017ee da se izbori i sa kiselim namirnicama kao i sa baznim.<\/p>\n

 <\/p>\n

Tijelo mo\u017ee da preradi svaku kiselu namirnicu u tijelu manje-vi\u0161e uspje\u0161no. Problem je \u0161to je te\u0161ko utvrditi sa kojom koli\u010dinom te kiseline se tijelo mo\u017ee izboriti, kao i da li je svako tijelo razli\u010dito, pa neko mo\u017eda mo\u017ee da istrpi vi\u0161e neko manje. Otud je potrebno znati \u0161ta \u010dini baznu hranu i konzumirati je uporedo sa kiselom i tako, potpuno prirodno, neutralizovati u\u010dinak kiselih namirnica.<\/p>\n

 
\nIako se nutricionisti uglavnom sla\u017eu da je svaka namirnica iz grupe \u2013 vo\u0107e, povr\u0107e, sjemenke i biljni za\u010dini bazna, \u0161to zna\u010di da je dovoljno konzumirati ih svje\u017ee i nikako termi\u010dki prera\u0111ene, postoje neke koje su u samom vrhu na tim listama i njih bi trebalo uzeti najprije u obzir.<\/p>\n

 
\nPovr\u0107e: me\u0111u najalkalnijim namirnicama su brokoli, karfiol, celer, krastavac, kelj, \u0161pinat, zelena salata, biber i gra\u0161ak.<\/p>\n

Vo\u0107e: sigurno je da ne\u0107ete pogrije\u0161iti ako redovno konzumirate jabuku, bananu, gro\u017e\u0111e, breskve, kajsije, lubenice, limun i pomorand\u017ee. Nemojte misliti da citrusi, po\u0161to su kiseli, spadaju u kisele namirnice. Njihova \u201ckiselina\u201d nije ova koja napada organizam, ve\u0107 je to posebna vrsta organskih kiselina koje su bla\u017ee \u010dak i od hlorovodoni\u010dne i sa ostalim namirnicama reaguju bazno.<\/p>\n

Sjemenke: posljednjih godina veoma poznate kao \u0161to su sjemenke kajsije, badem, orasi, lje\u0161nici, ali i \u010dia sjemenke i golica.<\/p>\n

Za\u010dini: dovoljno je samo promeniti neke navike u kuhanju i uvrstiti u redovne obroke za\u010dine kao \u0161to su cimet, kari, \u0111umbir, himalajska so, pa i senf.<\/p>\n

Mlije\u010dni proizvodi: isklju\u010divo kiselo mlijeko i jogurt. \u010cisto mlijeko ima blago kiselo dejstvo, mada je jo\u0161 uvijek na granici PH neutralnosti.<\/p>\n

Razlog za\u0161to je posljednjih godina postalo tako va\u017eno \u0161ta se jede i stavlja u hranu je \u0161to je utvr\u0111eno da organizam koji nije u stanju da se izbori sa vi\u0161kom kiseline vremenom ne dobija dovoljno kiseonika na \u0107elijskom nivou, zbog \u010dega se sve sporije brani od infekcija i upala, a vremenom se javlja opasnost od raka. Takav organizam kopni i propada, a na \u0107elijskom nivou dolazi do genetskih promjena. Rezultat je najopasnija bolest dana\u0161njice, rak.<\/p>\n

Utvr\u0111eno je, tako\u0111e, da rak pankreasa izaziva dugogodi\u0161nji refluks, koji se manifestuje vi\u0161kom kiseline u crijevima i \u017eelucu, a izaziva ga upravo kisela hrana. Pored toga, najugro\u017eeniji su bubrezi, koji imaju zadatak da tu hranu prerade i posljedice mogu biti oboljevanje ovih organa. Pove\u0107ana kiselost u organizmu, me\u0111utim, smatra se uzro\u010dnikom i drugih bolesti, poput raka dojki, debelog crijeva i ostalih unutra\u0161njih organa.<\/p>\n

Ipak, nije samo hrana uzrok pove\u0107ane kiselosti u organizmu. Smatra se da brojne upale u organizmu, od kojih neke mo\u017eemo i da ne prepoznamo u prvom trenutku, rezultiraju pove\u0107anom kiselo\u0161\u0107u organizma, zatim lijekovi i neka medicinska stanja i sindromi, kao i neki oblici (nelije\u010denog) dijabetesa i virusi. <\/p>\n

Mnogi od ovih problema su ponekad neprepoznatljivi i nevidljivi i osobe pate dugo, a da toga nisu ni svjesne. Zato je najbolji lijek i preventiva konzumiranje \u0161to vi\u0161e alkalnih namirnica koje \u0107e doslovno, hemijski, neutralisati kiselost organizma. Cilj je uzimati ih u svje\u017eem stanju, ne prera\u0111ene termi\u010dki i cijele. Tu mogu pomo\u0107i brojni aparati i blenderi koji usitnjavaju namirnicu do najsitnijih delova, bez uni\u0161tavanja njihovih ljekovitih svojstava (nutriblast aparati), ali je dovoljno konzumirati ih i sve\u017ee i cijele, poput jabuke ili gro\u017e\u0111a.<\/p>\n

Dovoljno je uvesti u svakodnevnu ishranu \u0161to vi\u0161e ovih baznih namirnica, promijeniti svakodnevne navike, uvesti zdrave u\u017eine i pove\u0107ati unos vo\u0107a i povr\u0107a. Smanjiti ako je jedemo previ\u0161e- kiselu hranu, a naro\u010dito prera\u0111enu i \u0161to manje kuvati i pe\u0107i namirnice, tako da njihova alkalnost do\u0111e do izra\u017eaja.<\/p>\n

Izvor:<\/a><\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Pretpostavlja se da je svaka hrana kisela ili alkalna (bazna), odnosno, da vrlo malo namirnica, ako ne i nimalo (kao npr. voda, bundeva, dinja, biljni \u010dajevi, sjeme susama i hladno cije\u0111ena ulja) stoji na samoj granici PH neutralnosti. Ukoliko bi grubo podijelili hranu na dva dijela, rekli bismo da su kisele namirnice prera\u0111ene, termi\u010dki obra\u0111ene, …<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1140,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[13],"tags":[393],"class_list":["post post-1314","anons"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1314","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1314"}],"version-history":[{"count":9,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1314\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1323,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1314\/revisions\/1323"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1140"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1314"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1314"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1314"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}