{"id":4073,"date":"2026-02-13T19:14:40","date_gmt":"2026-02-13T19:14:40","guid":{"rendered":"https:\/\/doktorica.org\/?p=4073"},"modified":"2026-02-13T19:15:17","modified_gmt":"2026-02-13T19:15:17","slug":"lako-je-biti-profesor-na-tudi-racun","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/2026\/02\/13\/lako-je-biti-profesor-na-tudi-racun\/","title":{"rendered":"Lako je biti profesor na tu\u0111i ra\u010dun"},"content":{"rendered":"<div class=\"entry\">\n\n\n<p><\/p>\n\n\n\n<p>Postoji posebna vrsta akademske \u201egenijalnosti\u201c koja ne po\u010diva na idejama, radu ni nau\u010dnoj radoznalosti, ve\u0107 na logistici. Ta logistika se sastoji od mladih ljekara, specijalizanata, asistenata, \u010dlanova porodice i kordona sluga.<br \/>Takvi profesori ne grade karijeru na znanju. Oni je grade na tu\u0111em vremenu.<\/p>\n\n\n\n<p>Naravno, ne govorim o pravim profesorima, onima koji su istinski mentori, koji znaju stati iza svojih saradnika, koji potpisuju rad tek kada su ga zaista stvarali zajedno. To je danas rijetkost.<\/p>\n\n\n\n<p>Ovdje je rije\u010d o onoj drugoj kategoriji, tzv. akademskim sultanima. Nau\u010dni rad je postao porodi\u010dna manufaktura. U toj strukturi sve funkcioni\u0161e savr\u0161eno hijerarhijski. Mladi ljekar skuplja podatke, pi\u0161e rad, prevodi, sre\u0111uje reference, odgovara recenzentima. Profesor daje naslov. I naravno svoje ime na prvom mjestu.<br \/>U idealnom scenariju, \u010dlan porodice \u201eslu\u010dajno\u201c postaje koautor. Supruga statisti\u010dar bez statistike, sin saradnik bez prisustva, ro\u0111ak uklju\u010den u projekat koji nikad nije vidio.<\/p>\n\n\n\n<p>Pitam se gdje je tu akademska etika? To je predmet koji se itekako danas predaje, ali se rijetko pola\u017ee.<\/p>\n\n\n\n<p>Ovdasnji profesori, cast izuzecim, danas imaju kordon robova u bijelim mantilima. Ako posmatrate strukturu takvog sistema, podsje\u0107a na mali sultanov dvorac. Profesor u centru, oko njega odred mladih ljekara vrijednih, ambicioznih, ali upla\u0161enih. Svi zavise od potpisa. Od preporuke. Od odobrenja za specijalizaciju. Od ocjene. Sistem danas ne po\u010diva na mentorstvu, nego na strahu. Na ucjeni. Ne napreduje najtalentovaniji, nego oni najposlu\u0161niji. Kriti\u010dko mi\u0161ljenje se do\u017eivljava kao izdaja, a samostalnost kao neposluh. Ironi\u010dno, bas takvi profesori \u010desto dr\u017ee predavanja o liderstvu, o timskom radu i profesionalnoj etici. Dajte molim vas.<\/p>\n\n\n\n<p>Danas postoji akademska inflacija titula i profesorskih zvanja. Zanimljivo je kako CV takvih ljudi raste eksponencijalno. Desetine radova godi\u0161nje. Projekti. U\u010de\u0161\u0107a. Predavanja. \u010covjek bi pomislio da je rije\u010d o geniju renesanse. Zapravo je rije\u010d o efikasnom sistemu sluga. Mladi ljekari pi\u0161u no\u0107u, nakon de\u017eure. Profesor objavljuje danju, na konferenciji.<br \/>Razlika izme\u0111u mentora i eksploatatora je jednostavna. Mentor dijeli zasluge. Eksploatator dijeli zadatke, k&#8217;o sultan.<br \/>Tu je jos i prodi\u010dno naslje\u0111e titule. Najapsurdniji dio je kada akademska titula postane oblik nasljedstva. Djeca profesora lak\u0161e dobijaju prilike, projekte, asistentska mjesta. Ne zato \u0161to su nu\u017eno lo\u0161a, nego zato \u0161to startuju nekoliko stepenica iznad svih ostalih. Meritokratija tada postaje mit, a mladi ljekar bez \u201eprezimena\u201c shvata da mora biti dvostruko bolji da bi bio upola vidljiv.<\/p>\n\n\n\n<p>I na kraju da nije tragicno bilo bi smijesno.<br \/>Naravno, sve je to slu\u010dajno. Slu\u010dajno se isti krug ljudi potpisuje na svim radovima. Slu\u010dajno su mladi autori uvijek na zadnjem mjestu. Slu\u010dajno profesor nikada nema vremena za pisanje, ali uvijek ima vremena za potpisivanje.<br \/>I slu\u010dajno svi \u0107ute.<br \/>Jer sistem nagra\u0111uje lojalnost, ne istinu.<\/p>\n\n\n\n<p>Gdje je rje\u0161enje?<br>Rje\u0161enje nije u ru\u0161enju autoriteta, nego u njegovom redefinisanju. Profesor je onaj koji stvara bolje od sebe, a ne poslu\u0161nije od sebe. Onaj koji gura mla\u0111e naprijed, \u010dak i kada to zna\u010di da \u0107e jednog dana oni zasjati vi\u0161e.<br>Istinski akademski autoritet ne treba kordon sluga i duznika. Ne treba dvorsku stra\u017eu. Ne treba porodi\u010dni konzorcij. On ima u\u010denike koji ga po\u0161tuju, ne zato \u0161to to moraju, nego zato \u0161to \u017eele.<br>Danas je najte\u017ee biti profesor na svoj ra\u010dun.<br>Najteze, ali je mnogo vrijednije i postenije od danasnjih laznjaka.<\/p>\n\n\n\n<figure class=\"wp-block-gallery has-nested-images columns-default is-cropped wp-block-gallery-1 is-layout-flex wp-block-gallery-is-layout-flex\">\n<figure class=\"wp-block-image\"><img loading=\"lazy\" decoding=\"async\" width=\"683\" height=\"1024\" data-id=\"4071\" src=\"https:\/\/doktorica.org\/wp-content\/uploads\/2026\/02\/f1fb02b3140047d90cf53ef7d7672fab9180674521228557992-683x1024.jpg\" alt=\"\" class=\"wp-image-4071\" srcset=\"http:\/\/doktorica.org\/wp-content\/uploads\/2026\/02\/f1fb02b3140047d90cf53ef7d7672fab9180674521228557992-683x1024.jpg 683w, http:\/\/doktorica.org\/wp-content\/uploads\/2026\/02\/f1fb02b3140047d90cf53ef7d7672fab9180674521228557992-200x300.jpg 200w, http:\/\/doktorica.org\/wp-content\/uploads\/2026\/02\/f1fb02b3140047d90cf53ef7d7672fab9180674521228557992.jpg 736w\" sizes=\"auto, (max-width: 683px) 100vw, 683px\" \/><\/figure>\n<\/figure>\n\n\n<\/div>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Postoji posebna vrsta akademske \u201egenijalnosti\u201c koja ne po\u010diva na idejama, radu ni nau\u010dnoj radoznalosti, ve\u0107 na logistici. Ta logistika se sastoji od mladih ljekara, specijalizanata, asistenata, \u010dlanova porodice i kordona sluga.Takvi profesori ne grade karijeru na znanju. Oni je grade na tu\u0111em vremenu. Naravno, ne govorim o pravim profesorima, onima koji su istinski mentori, koji &#8230;<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4072,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3,164,15],"tags":[534,1018],"class_list":["post post-4073","anons"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4073","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=4073"}],"version-history":[{"count":1,"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4073\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4074,"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/4073\/revisions\/4074"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/4072"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=4073"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=4073"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=4073"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}