{"id":1437,"date":"2016-12-24T11:18:57","date_gmt":"2016-12-24T11:18:57","guid":{"rendered":"http:\/\/doktorica.org\/?p=1437"},"modified":"2016-12-24T11:19:25","modified_gmt":"2016-12-24T11:19:25","slug":"1437","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/2016\/12\/24\/1437\/","title":{"rendered":"10 savjeta za sre\u0107u: Mijenjajte sebe, a ne druge!"},"content":{"rendered":"
\n

Za\u0161to smo nesretni, koje prepreke na putu prema sre\u0107i mo\u017eemo susresti i kako ih prevazi\u0107i? O svim ovim temama, na jezgrovit i lucidan na\u010din mo\u0107no govori najpoznatiji jedan od najpoznatijih psihologa svijeta Mihail Labkovski:<\/p>\n

 
\n1. Ne bojte se sre\u0107e<\/strong><\/p>\n

Ve\u0107ina ljudi su odrastali u porodicama, koje praktikuju neu\u017eivanje u \u017eivotu, gdje \u010dlanovi nemaju naviku da govore da im je dobro i da su sretni. Stalno slu\u0161amo ne\u0161to kao: “Budi umjeren, nemoj pretjerivati. Nemoj se previ\u0161e smijati i sli\u010dno.” Nesposobnost roditelja da se raduju i smiju se prenosi i na djecu, koja po\u010dinju da misle da tako funkcioni\u0161e ovaj svijet. Druga gre\u0161ka je misliti da za sve dobro morate da platite kasnije. Ne morate pla\u0107ati ni\u0161ta. Mi se bojimo da osje\u0107amo zadovoljstvo u \u017eivotu, jer \u017eivimo u uvjerenju da \u0107e nam sre\u0107a “prisjesti.”<\/p>\n

\"sretan<\/p>\n

2. Prestanite da se \u017ealite i kukate<\/strong><\/p>\n

\u0160ta \u017eelite, kad se \u017ealite nekome o svojim problemima? Vi \u017eelite da se \u017ealite, a ne da rije\u0161ite probleme. Taj neki kult jadikovanja je na\u0161 izum. Lak\u0161e je patiti nego \u017eiveti sretno. Zdrava osoba \u0107e ili primiti situaciju kakva jeste, ili \u0107e istu promijeniti. Neuroti\u010dna osoba ne\u0107e ni jedno ni drugo. To se od odnosi i na fizi\u010dku bolest, dok se psihi\u010dki zdrava osoba lije\u010di od bolesti, neuroti\u010dna osoba \u0107e htjeti da bude bolesna, jer \u0107e na takav na\u010din imati razlog da jadikuje. To je skoro pa svojevrstan hobi \u2013 izmisliti sebi problem i patiti od njega.<\/p>\n

3. Razlikujte realne probleme od izmi\u0161ljenih<\/strong><\/p>\n

Razlika izme\u0111u zdrave i neuroti\u010dne osobe je u tome da prva osoba brine o stvarnim problemima, dok druga pati od nepostoje\u0107ih.<\/p>\n

4. Ne poku\u0161avajte da poma\u017eete svima oko sebe<\/strong><\/p>\n

\u017delja da pomognete svima oko sebe je uzrokovana strahom, da vas ne mogu voljeti zbog onog \u0161to jeste, pa kroz pomo\u0107 drugima poku\u0161avate da podignete svoje samopouzdanje. Zato, ako vas nisu zamolili da pomognete, ne dirajte te osobe, nego se posvetite onima kojima je zapravo potrebna va\u0161a pomo\u0107.<\/p>\n

5. Ne odgovarajte ako vas nisu pitali<\/strong><\/p>\n

Kad vi rije\u010dima ili djelima odgovarate na nepostavljena pitanja, pokazujete svoju uznemirenost. Jednom sam prolazio sa svojom devojkom pored prodavnice, ona je vidjela neku haljinu i rekla mi je: “Kakva lijepa haljina!” Kad nisam ni\u0161ta odgovorio, rekla mi je: “Znala sam da nisi mu\u0161karac!” Ja bih njoj kupio tu haljinu da me pitala, ali ako vi u takvoj situaciji odmah bje\u017eite da platite na kasi, onda ste nesigurna osoba.<\/p>\n

6. Razlikujte ljubav od zavisnosti<\/strong><\/p>\n

Ljudi nikad ne\u0107e napustiti ono \u0161to vole. Na primjer – pu\u0161enje. Ja sam pu\u0161io 37 godina, a posljednjih10 godina sam pu\u0161io 3 kutije dnevno. Jedanput sam prestao da pu\u0161im, kad mi je doktor rekao da sam gotov. I to je trajalo 1 sat i 40 minuta. Prestao sam da pu\u0161im tek kad sam sebi rekao da ne volim cigarete, a ne da sam zavisan od njih. Neuroti\u010dni ljudi ne mogu da razlikuju ljubav i zavisnost.
\n7. Rutina nije uvek lo\u0161a<\/strong><\/p>\n

Ja se bavim rutinom (\u010ditam i predajem) ve\u0107 poslednjih 37 godina i ojse\u0107am se predivno. Neuroti\u010dne osobe ne mogu da \u017eive na miru, boje se da ne\u0161to ne\u0107e sti\u0107i da urade, zavr\u0161avaju po pet fakulteta, uvijek su uznemireni, osje\u0107aju nelagodu ako ne rade ni\u0161ta.<\/p>\n

8. Menjajte sebe, a ne druge<\/strong><\/p>\n

I to se odnosi najprije na odgajanje djece. Ne mo\u017eete da ih prisilite da rade ne\u0161to, ako to ne radite vi sami. Djeca usvajaju ne ono \u0161to njima govorite, ve\u0107 ono \u0161to radite sami i kako se odnosite prema drugima. U ovom slu\u010daju jako je koristan savjet stjuardese: prvo stavite vazdu\u0161nu masku sebi, i tek onda djetetu.<\/p>\n

9. Lak\u0161e se odnosite prema tu\u0111oj kritici<\/strong><\/p>\n

Sjetite se situacije: vi sjedite u busu, ulazi stara baka. Ceo autobus vas ljuto gleda i vi se, \u0161to je br\u017ee mogu\u0107e, di\u017eete s mjesta. Za\u0161to to radite, kad baka nije ni tra\u017eila da to u\u010dinite? Razlog se krije u niskom samopouzdanju i strahu od osu\u0111ivanja. Eksperimenti\u0161ite, probajte da ostanete na mjestu, ako ne \u017eelite da se dignete, bez obzira \u0161ta govore ljudi okolo, ne reagujte uop\u0161te nikako. Vremenom \u0107ete vidjeti da se tu\u0111a ocjena mo\u017ee ignorisati. Mada ipak, razmislite, ipak ustanite d abaka sjedne, ne zato \u0161to se to od vas o\u010dekuje, ve\u0107 zato \u0161zo imate po\u0161tovanja prem starijima.<\/p>\n

10. Radite samo ono \u0161to \u017eelite<\/strong><\/p>\n

Klasi\u010dan primjer toga je situacija kad se igrate sa svojom djecom zato \u0161to “tako treba”, jer ste dobra osoba, a to zna\u010di – morate da se igrate sa svojom djecom. Prestanite to da radite. Igrajte se s njima tek kad \u017eelite da se igrate, jer i oni \u0107e ojsetiti da vi to radite iz ose\u0107aja du\u017enosti, a ne zainteresovanosti i zabave. A ose\u0107aj du\u017enosti nije ljubav.<\/p>\n<\/div>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Za\u0161to smo nesretni, koje prepreke na putu prema sre\u0107i mo\u017eemo susresti i kako ih prevazi\u0107i? O svim ovim temama, na jezgrovit i lucidan na\u010din mo\u0107no govori najpoznatiji jedan od najpoznatijih psihologa svijeta Mihail Labkovski:   1. Ne bojte se sre\u0107e Ve\u0107ina ljudi su odrastali u porodicama, koje praktikuju neu\u017eivanje u \u017eivotu, gdje \u010dlanovi nemaju naviku …<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1438,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[432,5],"class_list":["post post-1437","anons"],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1437","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1437"}],"version-history":[{"count":2,"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1437\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1440,"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1437\/revisions\/1440"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1438"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1437"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1437"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/doktorica.org\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1437"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}