Dođe vrijeme u životu kada ne treba postavljati puno pitanja. Ni sebi. Ni drugome. Sve znaš. Povrijedio te ovaj. Odbacila ona. Izdali ovi. I nisi nikome rekao. Samo si se okrenuo i pošao drugim putem. Ali nosiš sve to u sebi. Nisu nestali ni oni udarci od prije godinu. Ili dvije. Pet. Niti ona zanemarivanja iz djetinjstva. I sve to kao kamen po kamen oblikovalo te i učinilo ovakvom gromadom kakva si sada. Izvana jaka. Iznutra sva raspadnuta.
Dođe vrijeme u životu kada ne treba postavljati puno pitanja. Jer što i da dobiješ odgovor zašto su to učinili. Tko im je sve pomogao? I kako je sve priča išla? Sada je kasno za sve. I za opravdanja. I za isprike. Nastavio si kako si znao i umio. I postigao mnoge stvari. Na pepelu svojih poraza izgradio svoj novi život. Imao nekoga ili nešto što te vraćao na noge kad si padao. Sada pitanja ne postavljaj! Starim danima se ne vraćaj! Sad je samo važno da je prošlo.
- M. Žuvela
