BUDISTA I DEPRESIJA
Depresija: – Ti si ništa.
Budista: Hvala na komplimentu.
D: Tvoj život je prazan, u njemu nema ničeg dobrog.
B: Ako je prazan, onda ni u njemu nema ništa loše. Ispostavilo se da sam slobodan.
D: Nema ljubavi. Nema dobrog. Nema radosti.
B: Definitivno. U okviru ove stvarnosti postoje samo opsesivne iluzije koje diktira ljudski Ego. Mi smo njihovi kreatori.
D: Patnja visi nad ovim svijetom.
B.: – Ali ne može biti patnje bez radosti.
D: Umrijet ćete a da ne shvatite Istinu.
B: Pa definitivno nije strašno! Pred nama je još toliko života.
D: Oko rata, laži, gadosti i iskušenja, Zemlja je zaglibila u svoje smece. Čovječanstvo je osuđeno na propast.
B: Prostor je odličan. I šta god da se desi – dešava se u ime univerzalne harmonije. Naše duše su čista energija, koja će se na ovaj ili onaj način, prije ili kasnije, osloboditi svjetovne težine i rastvoriti u beskonačnosti ništavila.
D: Da, otišla si.
