Prava žena je boem u srcu. Zna da primjeti i oda počast svim malim uživanjima u životu, iako rano ustaje, radi po rasporedu i živi u pulsu grada.
Pijucka kafu u malim gutljajima i umjesto da broji kalorije, broji sve trenutke koje je u potpunosti doživjela. U njenom domu je malo stvari koje je odabrala sa puno ljubavi i pažnje. Više voli da akumulira iskustva koja će se vremenom pretvoriti u lijepe uspomene. Za nju uspjeh nije sam sebi cilj, pa ne želi sve po svaku cijenu.
Umjerena je u svojim rečima, direktna i pažljiva prema okolini koju bira. Njeni dani se dešavaju umjesto da samo prolaze jedan za drugim, jer ljepotu vidi u osmjehu svakog djeteta, diše punim grudima prolazeći pored svoje omiljene cvjećare i umije da voli dok živi – lijepa, spora, marljiva i iskrena brige i odgovornosti, i naravno s ponešto pikantnosti s vremena na vreme – kao lijek protiv sivila i monotonije.
Prava žena ne želi da je primjete, ali je jednostavno ne mogu zanemariti, jer čak i kada obuče stare farmerke i patike da bi otišla do komšijske prodavnice, ne izgubi stotinu svojih atraktivnost.
Možda zato što sve u njemu izgleda i sasvim je prirodno, jednostavno, a opet izuzetno. Za nju izgled nije prioritet, jer je shvatila da ono što ženu pretvara u damu nisu karmin, kratka suknja i cipele sa visokim potpeticama, već um, maniri i sloboda duha.
