Negativne misli vezane uz COVID-19: kako ih kontrolirati
U situacijama haosa, morate ostati mirni.
Psihologija vrlo dobro poznaje fenomen koji se naziva socijalna zaraza. To su situacije u kojima se emocije šire, stvarajući snažan stres, brigu, pa čak i paniku. Koronavirusna tjeskoba pogađa sve i potrebno je zaustaviti njene učinke kako bismo pravilno upravljali situacijom u kojoj se nalazimo.
Doživljavanje jakih paničnih senzacija mijenja naš životni stil. Pandemija koronavirusa zasigurno ima učinke na privredu, ali najgore je što nas tjera da se ponašamo neracionalno. Na primjer, veliki dio stanovništva mjesecima je posjecivao supermarkete i napravio zalihe hrane i toaletnog papira. Ima li takvo ponašanje smisla? Očito ne.
Moramo biti jasni. Anksioznost je dio nas i kao takva ima svrhu i važnost. Zahvaljujući tome, u stvari upozoravamo sebe i reagiramo na opasnosti koje štite naš opstanak.
U kontekstima neizvjesnosti i zabrinutosti, poput trenutnog stanja s kojim smo suočeni, vrlo je važno držati tjeskobu pod kontrolom. Ova emocija mora biti naš saveznik, a ne uzrok dalje zabrinutosti zbog koje usvajamo nelogična i iracionalna ponašanja.
U trenutnom stanju naš strah može biti drugi virus jednako opasan kao COVID-19 .
Razlog? Ako nas uhvati strah, naša psihička nelagoda će se povećati i pokazat ćemo naše najgore osobine. Ovo definitivno nije vrijeme za strah. Ovih dana moramo izvući ono najbolje u nama i pribjeći svojoj mentalnoj snazi.
Klasična engleska poruka “Keep calm” trebala bi se odnositi na sve. Ova se fraza prvi put pojavila u Velikoj Britaniji 1939. godine u knjižici za podizanje morala stanovništva. Kasnije je, kao što svi znamo, postala ikonična fraza. Je li pomoglo?
U stvarnosti, međutim, nije baš korisno reći nekome da ostane miran. Danas je za smirivanje koronavirusne anksioznosti potrebno još nešto: moramo trenirati mentalni fokus.
Riječ je o smanjenju hiperaktivnosti amigdale i našim emocijama da aktiviramo prefrontalni korteks, odnosno područje mozga koje nam omogućuje djelovati i razmišljati na ciljani način.
- Izbjegavajte opijenost informacijama
Mora se izbjeći preopterećenost informacijama. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) priznala je da trenutna kriza uzrokuje ogroman stres stanovništvu. Da bismo umanjili negativan utjecaj stresa, moramo se izbjegavati 24 sata dnevno izlagati vijestima i podacima koji nam se neprekidno pružaju.
Moramo biti informirani, ali bez da smo opsjednuti vijestima. Neprekidno provjeravanje brojeva, stope zaraze, novih slučajeva, novih smrtnih slučajeva je štetno i kontraproduktivno.
- Da bi se nosili s negativnim mislima, treba biti racionalan
Bojati se logično je. Međutim, taj strah mora biti racionalan. Na primjer: „Bojim se zaraziti. Što da radim? “. Obavijestite zdravstvene radnike i poduzmite sve potrebne mjere opreza. “Bojim se da će se moj otac ili djed razboljeti. Što mogu učiniti?”. Zaštitite ih slijedeći sve potrebne protokole.
Strah mora biti mehanizam koji nas potiče na poduzimanje korisnih mjera za djelovanje. Stoga moramo držati pod kontrolom posebno negativne misli koje povećavaju paniku.
Ako nas napadaju ideje poput “svi ćemo umrijeti” ili “nema rješenja”, moramo pokušati biti racionalni. Na koji način? Traženje informacija iz pouzdanih izvora. Na primjer, gledajući statističke podatke koji dolaze iz Kine: stopa smrtnosti je 2,3%.
- Koronavirusna anksioznost potiče nesigurnost. Istina je da se suočavamo s novom situacijom koju nikad prije nismo doživjeli. To je novi virus i još uvijek nema cjepiva.
Pored toga, ne znamo koliko će trajati restriktivne mjere i karantenski period. Sve to nas vodi da živimo u neizvjesnosti s kojom ne znaju svi upravljati.
Što možemo učiniti? Bolje je usredotočiti se na sadašnjost, na “ovdje i sada”. U tim je slučajevima ideal uspostaviti rutinu koju treba poštivati, što nas prisiljava da se usredotočimo na sadašnji trenutak.
- Koronavirusna anksioznost: dijelite emocija da biste živjeli bolje
Ljutnja je vrlo čest osjećaj koji slabi one koji je doživljavaju. Ovo je vrijeme da prihvatimo sve svoje emocije i podijelimo ih s drugima kako bi pronašli ravnotežu.
Nije potrebno hraniti se osjećajima straha, već naučiti upravljati njima i stvarati prostore koji nam nude nadu, energiju i emocionalnu udobnost.
- Budite realni: rizik se ne smije umanjivati ili povećati
Jedan od načina za upravljanje koronavirus anksioznošću je biti realan u svakom trenutku. Ne smijemo pasti u psihološke mehanizme zaštite koji nas vode da minimiziramo rizik, jer smo mladi ili zato što je na našem području stopa zaraženih vrlo niska, pa je stoga i opasnost manja.
Ali ne smijemo čak maksimalno povećati opasnost do tačke nesanice i dopustiti da COVID-19 bude naša jedina misao. Postoji stvarni rizik i mora se prihvatiti.
U biti, radi se o prilagođavanju toj novoj stvarnosti svjesni odgovornosti prema sebi i drugima. Ako se uspaničimo zbog koronavirusa, nikome nismo od pomoći. Ako podcjenjujemo situaciju, rizikujemo sebe i druge. Moramo djelovati ravnotežom i zdravim razumom.
- Koronavirusna anksioznost: mi ne kontroliramo ono što se događa, ali možemo kontrolirati svoje reakcije i postupke
Da bismo upravljali anksioznošću od koronavirusa, moramo zabilježiti jednu stvarnost: nemamo kontrolu nad COVID-19. Međutim, možemo kontrolirati svoje reakcije i ponašanja. Moramo se zapitati kako se želimo sjetiti ovog razdoblja kad je prošlo.
Bilo bi lijepo zapamtiti nas kao ljude koji su ostali mirni, odgovorni i koji su se brinuli o sebi i drugima.
- Dnevni ciljevi
Nitko nije mogao predvidjeti trenutnu situaciju, ali moramo je živjeti i suočiti s njom. Međutim, za ublažavanje krivulje zaraze kao i Kina moglo bi trebati nekoliko tjedana.
Do tog dana dva elementa koji će nam pomoći smanjiti težinu tjeskobe od koronavirusa. Prvi je postavljanje dnevnih ciljeva. Drugi ostati u kontaktu s ljudima koje volimo.
Ciljevi moraju biti kratkoročni i dugoročni. Kad ustajemo svaki dan, preporučljivo je postaviti kratkoročni cilj: pročitati knjigu, napraviti nešto novo s partnerom ili djecom, očistiti kuću, pisati, slikati itd. Dugoročni ciljevi, međutim, daju nam nadu i podsjećaju nas da nas čeka budućnost.
Jednako je važno održavati kontakt s ljudima do kojih nam je stalo. Sada više nego ikad WhatsApp, Viber i videopozivi omogućuju nam da budemo u kontaktu s obitelji i prijateljima. Koristimo tehnologije i ne odustajemo od nade. Naš stav može nam pomoći da bolje prebrodimo ovaj teški trenutak.
