“Lako je biti sretan. Zaista. Ali, treba imati petlju. Petlju da budeš svoj; petlju da iznevjeriš tuđa očekivanja; petlju da se udaljiš od onih sa kojima si bio blizak, jer ti njihovo društvo vise ne prija; petlju da kažeš ono što misliš i osjećaš čak i onda kada znaš da ćeš biti neshvaćen; petlju da pratiš zov svoje duše čak i onda kada te doziva iz dalekih, nepoznatih predjela; petlju da ne daš na sebe; petlju da budeš iskren prema bližnjima čak i onda kada znaš da im se istina neće dopasti; petlju da ostaneš slobodan u svijetu koji na sve načine pokušava ruke da ti (s)veže; petlju da se smiješ u svijetu koji tuđu sreću ne prašta; petlju da ne prevariš, ne ukradeš, ne živiš na tuđi račun, jer znaš da je moćno biti nezavisan; petlju da ne izgubiš sebe čak i kada si okruzen izgubljenima; petlju da gaziš prepreke, zablude, predrasude; petlju da obožavaš život čak i onda kada se na život drugi žale…
Da, lako je biti sretan ukoliko si dovoljno “lud” da se ne uklapaš u kalupe i kreiraš čuda.”
Violeta Vila
