Što si navikao slušati…
Jednom je prilikom jedan čovjek pozvao svoga prijatelja, indijanca, u goste, u grad u kojem je živio. Poveo je prjatelja u razgledanje grada i dok su se šetali indijanac, najednom, reče: „Čujem cvrčka!“
„Ma, nemoguće je da od ovolike buke, automobila i galame, možeš čuti cvrčka.“ – reče čovjek.
Indijanac se na to sagne, razgrne grm uz nogostup i pokaže malog cvrčka.
„Kako je to moguće?“ – upita prijatelja.
Indijanac ga pogleda, zatraži jedan novčić i s visine ga pusti da padne na pločnik. Novčić zazveči!
Nekoliko prolaznika zaustavilo se i okrenulo prema zvuku novčića koji pada na beton.
„Ono što si naučio slušati čut ćeš, ma kakva buka bila, gdje god bio.“ – reče indijanac svom gradskom prijatelju.
„Kao što vidiš, svi ovi ljudi su u buci ipak čuli novčić, ali cvrčka nisu čuli.“ – reče.
Otvorimo li svoje srce i um novim iskustvima počet ćemo primjećivati stvari za koje nismo niti slutili da postoje. Čut ćemo neke posve nove zvukove ili pak u starima čuti nešto novo…
Isto bismo mogli reći i za gledanje. Otvorenim srcem i umom stvari vidimo drugačije nego ih vidimo zatvorena uma i srca, zarobljeni navikama…
