Pamtit cu ovaj zivot

Pamtit ću ovaj život kao neizrecivi Božji dar i podjednako neizrecivo Božje povjerenje.

Pamtit ću ga po onome što mi je dano doticati rukom i po onome što mi je dano doticati dušom…

Pamtit ću ga po mnogim jednostavnim bićima i stvarima – po vodi i zraku, po tišini i svjetlosti, po blizinama i čežnjama… po suhom lišću i tolikim dobrim darovima prirode…po tragovima iz kojih sam se u svako doba, ili barem gotovo u svako, mogla prepoznati zakriljena ljudskom i Božjom brižnošću…po tome što sam s jednakom ljubavlju bila darivana i lišenošću i obiljem, i vedrinom i trpljenjem…

Pamtit ću ovaj život po mnogim ljudima… po onima s kojima se nisam morala gledati u oči, jer smo zajedno gledali u istom smjeru… po onima koji su bili kao svjetlo koje putuje kroz noć i na svom putu palili ugasle zvijezde…po onima koji su mi pomogli da spoznam kako jedino penjući se na brdo, usprkos svim mukama koje doživljavam, mogu okusiti djelić neba… po ljudima koji su mi bili darovani, dotaknuli me svojom prisutnošću, a nakon kojih više nisam bila ista…

autor nepoznat

Leave a Reply