Zašto smo nesretni, koje prepreke na putu prema sreći možemo susresti i kako ih prevazići? O svim ovim temama, na jezgrovit i lucidan način moćno govori najpoznatiji jedan od najpoznatijih psihologa svijeta Mihail Labkovski:
1. Ne bojte se sreće
Većina ljudi su odrastali u porodicama, koje praktikuju neuživanje u životu, gdje članovi nemaju naviku da govore da im je dobro i da su sretni. Stalno slušamo nešto kao: “Budi umjeren, nemoj pretjerivati. Nemoj se previše smijati i slično.” Nesposobnost roditelja da se raduju i smiju se prenosi i na djecu, koja počinju da misle da tako funkcioniše ovaj svijet. Druga greška je misliti da za sve dobro morate da platite kasnije. Ne morate plaćati ništa. Mi se bojimo da osjećamo zadovoljstvo u životu, jer živimo u uvjerenju da će nam sreća “prisjesti.”
2. Prestanite da se žalite i kukate
Šta želite, kad se žalite nekome o svojim problemima? Vi želite da se žalite, a ne da riješite probleme. Taj neki kult jadikovanja je naš izum. Lakše je patiti nego živeti sretno. Zdrava osoba će ili primiti situaciju kakva jeste, ili će istu promijeniti. Neurotična osoba neće ni jedno ni drugo. To se od odnosi i na fizičku bolest, dok se psihički zdrava osoba liječi od bolesti, neurotična osoba će htjeti da bude bolesna, jer će na takav način imati razlog da jadikuje. To je skoro pa svojevrstan hobi – izmisliti sebi problem i patiti od njega.
3. Razlikujte realne probleme od izmišljenih
Razlika između zdrave i neurotične osobe je u tome da prva osoba brine o stvarnim problemima, dok druga pati od nepostojećih.
4. Ne pokušavajte da pomažete svima oko sebe
Želja da pomognete svima oko sebe je uzrokovana strahom, da vas ne mogu voljeti zbog onog što jeste, pa kroz pomoć drugima pokušavate da podignete svoje samopouzdanje. Zato, ako vas nisu zamolili da pomognete, ne dirajte te osobe, nego se posvetite onima kojima je zapravo potrebna vaša pomoć.
5. Ne odgovarajte ako vas nisu pitali
Kad vi riječima ili djelima odgovarate na nepostavljena pitanja, pokazujete svoju uznemirenost. Jednom sam prolazio sa svojom devojkom pored prodavnice, ona je vidjela neku haljinu i rekla mi je: “Kakva lijepa haljina!” Kad nisam ništa odgovorio, rekla mi je: “Znala sam da nisi muškarac!” Ja bih njoj kupio tu haljinu da me pitala, ali ako vi u takvoj situaciji odmah bježite da platite na kasi, onda ste nesigurna osoba.
6. Razlikujte ljubav od zavisnosti
Ljudi nikad neće napustiti ono što vole. Na primjer – pušenje. Ja sam pušio 37 godina, a posljednjih10 godina sam pušio 3 kutije dnevno. Jedanput sam prestao da pušim, kad mi je doktor rekao da sam gotov. I to je trajalo 1 sat i 40 minuta. Prestao sam da pušim tek kad sam sebi rekao da ne volim cigarete, a ne da sam zavisan od njih. Neurotični ljudi ne mogu da razlikuju ljubav i zavisnost.
7. Rutina nije uvek loša
Ja se bavim rutinom (čitam i predajem) već poslednjih 37 godina i ojsećam se predivno. Neurotične osobe ne mogu da žive na miru, boje se da nešto neće stići da urade, završavaju po pet fakulteta, uvijek su uznemireni, osjećaju nelagodu ako ne rade ništa.
8. Menjajte sebe, a ne druge
I to se odnosi najprije na odgajanje djece. Ne možete da ih prisilite da rade nešto, ako to ne radite vi sami. Djeca usvajaju ne ono što njima govorite, već ono što radite sami i kako se odnosite prema drugima. U ovom slučaju jako je koristan savjet stjuardese: prvo stavite vazdušnu masku sebi, i tek onda djetetu.
9. Lakše se odnosite prema tuđoj kritici
Sjetite se situacije: vi sjedite u busu, ulazi stara baka. Ceo autobus vas ljuto gleda i vi se, što je brže moguće, dižete s mjesta. Zašto to radite, kad baka nije ni tražila da to učinite? Razlog se krije u niskom samopouzdanju i strahu od osuđivanja. Eksperimentišite, probajte da ostanete na mjestu, ako ne želite da se dignete, bez obzira šta govore ljudi okolo, ne reagujte uopšte nikako. Vremenom ćete vidjeti da se tuđa ocjena može ignorisati. Mada ipak, razmislite, ipak ustanite d abaka sjedne, ne zato što se to od vas očekuje, već zato šzo imate poštovanja prem starijima.
10. Radite samo ono što želite
Klasičan primjer toga je situacija kad se igrate sa svojom djecom zato što “tako treba”, jer ste dobra osoba, a to znači – morate da se igrate sa svojom djecom. Prestanite to da radite. Igrajte se s njima tek kad želite da se igrate, jer i oni će ojsetiti da vi to radite iz osećaja dužnosti, a ne zainteresovanosti i zabave. A osećaj dužnosti nije ljubav.
